Rječnik dvojezične djece povezan je s razlikovanjem zvukova u ranijoj dobi
Djeca su u ranoj dobi genijalci kada se radi o učenju drugog jezika, no ta sposobnost počinje opadati već s prvim rođendanima. Znanstvenici na Institutu za znanosti o učenju i mozgu Sveučilišta u Washingtonu posvećeni su istraživanju moždanih mehanizama koji maloj djeci pomažu u svladavanju jezika s lakoćom, u nadi da će dobiveni rezultati potaknuti dvojezičnost i u odraslih.
Na temelju novog istraživanja znanstvenici su ustanovili da je mozak dojenčadi odgajane u dvojezičnim kućanstvima dulje vrijeme 'otvoren' za učenje jezika, posebno ako su im djeca kod kuće izložena puno vremena. Znanstvenici su također pokazali kako je relativna količina jezika – kako engleskog tako i španjolskog – kojoj je dojenčad bila izložena utjecala na njihov rječnik u kasnijoj dobi. Istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Phonetics prvo je koje je mjerilo moždanu aktivnost tijekom ranog djetinjstva i povezalo rezultate s čimbenicima kao što su izloženost jeziku i govorna sposobnost.
„Dvojezičan mozak zanimljiv je zato što odražava čovjekovu sposobnost fleksibilnog razmišljanja: dvojezična dojenčad uči da predmeti i zbivanja u svijetu imaju dva naziva i sposobna je naizmjenice ih koristiti, što predstavlja korisnu vježbu za njihov mozak“, rekla je Patricia Kuhl, suautorica istraživanja i jedna od direktorica Instituta za znanosti o učenju i mozgu.
Prijašnja istraživanja koja je Kuhl provela pokazuju da jednojezična dojenčad u dobi između 8 i 10 mjeseci postaje sve sposobnija razlikovati govorne zvukove svojeg majčinskog jezika, dok u isto vrijeme počinje opadati njihova sposobnost da razlikuju zvukove stranog jezika. Primjerice, u dobi između 8 i 10 mjeseci dojenčad izložena engleskom jeziku postaje sve bolja u primjećivanju razlika između zvukova „r“ i „l“ koji u tom jeziku prevladavaju. U istoj dobi, međutim, kod dojenčadi u Japanu opada sposobnost primjećivanja spomenutih zvukova, budući da im djeca ondje nisu izložena u jednakoj mjeri.
„Tijekom ovog osjetljivog razdoblja u razvoju mozak dojenčadi 'otvara' se za zvukove jezika, što još uvijek nastojimo u potpunosti shvatiti“, rekla je Kuhl, koja je također profesorica znanosti o govoru i sluhu na Sveučilištu u Washingtonu. „No, gotovo ništa nam nije poznato o načinu na koji se ti procesi zbivaju kod dvojezične dojenčadi, kada su u pitanju dva jezika. Razumijevanje načina na koji iskustvo utječe na mozak pružit će nam znanje koje daleko nadilazi granice samog razvoja jezika.“
U novom istraživanju djeca iz jednojezičnih (engleskih ili španjolskih) i dvojezičnih (engleskih i španjolskih) kućanstava nosila su kape opremljene elektrodama te se pomoću elektroencefalografa ili EEG-a, uređaja koji snima električnu aktivnost mozga, mjerila njihova moždana aktivnost. Većinu vremena dojenčadi su puštani pozadinski zvukovi na jednom jeziku a tek bi povremeno bio ubačen kontrastni zvuk na drugom jeziku.
Na primjer, kao pozadinski zvuk služio bi govorni zvuk koji se javlja i u španjolskom i u engleskom jeziku, a u 10% ukupnog vremena bez nekog bi se točnog obrasca kao kontrastni zvukovi pojavljivali španjolski zvuk „da“ i engleski „ta“. Ukoliko bi mozak uočio kontrastni zvuk javio bi se karakterističan obrazac poznat kao reakcija na nepodudaranje koji se mogao snimiti pomoću EEG-a.
Kod jednojezične dojenčadi u dobi između 6 i 9 mjeseci postojala je reakcija na nepodudaranje za kontrastne zvukove i u španjolskom i u engleskom jeziku, što je pokazalo da su djeca primjećivala promjenu u oba jezika. No, u dobi od 10 do 12 mjeseci dojenčad je reagirala samo na engleski kontrastni zvuk. Kod dvojezične dojenčadi postojao je drugačiji obrazac. Reakcija na nepodudaranje nije bila prisutna u dobi između 6 i 9 mjeseci, no pojavila se u dobi između 10 i 12 mjeseci, i to za oba zvuka. To pokazuje da dvojezični mozak ostaje 'otvoren' za učenje jezika dulje vremena, možda zato što je dvojezična dojenčad kod kuće izložena većem rasponu govornih zvukova.
Navedena razlika u razvoju navodi na zaključak kako je moguće da je uz dvojezičnu dojenčad „povezan drugačiji raspored kada je u pitanju sposobnost mozga za učenje jezika“ u usporedbi s jednojezičnom dojenčadi, prema riječima Adriana Garcie-Sierre, znanstvenika na postdoktoratu na Institutu za znanosti o učenju i mozgu te ujedno glavnog autora istraživanja. „Kada je mozak izložen dvama jezicima umjesto samo jednom, njegov je najbolji odgovor na to da ostane 'otvoren' dulje vremena prije negoli započne perceptivno sužavanje koje se kod jednojezične dojenčadi obično događa krajem prve godine života“, rekao je Garcia-Sierra.
Kako bi vidjeli jesu li spomenute reakcije mozga u dobi od 10 do 12 mjeseci povezane s kasnijim razvojem govornih vještina znanstvenici su provjerili koliko su španjolskih i engleskih riječi ista djeca znala u dobi od 15 mjeseci. Otkrili su da moždane reakcije na jezike u ranoj dobi mogu poslužiti kao pokazatelj kasnije sposobnosti dojenčadi za učenje novih riječi. Točnije, bogatstvo je rječnika dvojezične djece bilo povezano s jačinom njihovih moždanih odgovora prilikom raspoznavanja jezika u dobi od 10 do 12 mjeseci.
Pokazalo se da je od važnosti također bila i izloženost jeziku u ranoj dobi: dvojezična dojenčad koja je kod kuće bila više izložena engleskom jeziku, što je obuhvaćalo govor roditelja, rođaka i obiteljskih prijatelja, kasnije je poznavala više engleskih riječi. Isti obrazac vrijedio je i za španjolski jezik.
Znanstvenici koji su proveli istraživanje vjeruju da djeca strani jezik najbolje uče putem društvene interakcije i svakodnevne izloženosti jeziku. „U pogledu učenja strani jezici slični su sportu“, rekao je Garcia-Sierra, koji i sam svoje dvoje male djece odgaja u dvojezičnom okruženju. „Postaje se to bolji što se više vježba.“
Izvor: University of Washington