Psihološki utjecaj katastrofe u Japanu će se tek osjetiti u vremenu koje dolazi
Psihološki utjecaj prirodne katastrofe poput Japanskog potresa može biti otkriven načinom na koji ljudi prirođeno reagiraju na neočekivane situacije, kaže psihološka stručnjakinja na londonskom sveučilištu Queen Mary. Dr. Magda Osman, predavačica psihologije na Queen Mary i autorica rada Controlling Uncertainty: Decision-making and Learning in Complex Worlds, kaže da je katastrofa imala izravan, razarajući utjecaj na desetke tisuća ljudi u Japanu, ali da će se pravi psihološki utjecaj osjetiti kroz vrijeme koje dolazi.
"Katastrofa poput potresa u Japanu ima široki spektar značenja, posebno na opće psihičko dobro onih koji su pogođeni," kaže Dr. Osman. "Nakon katastrofe, tipično male zajednice postaju nevjerojatno kooperativne i organiziraju se kako bi pomogli jedni drugima i započeli proces obnavljanja. Postoji izravan odgovor kada ljudi počnu preuzimati kontrolu nad situacijom, počnu se nositi s njom, procjene ju te reagiraju na razaranje oko njih. "Problem je što nismo dovoljno dobri pri izračunu dugoročnih posljedica katastrofe. Nakon otprilike dva mjeseca obnavljanja i čišćenja, imamo običaj doživjeti drugu veliku krizu, kada shvatimo cjelokupnu važnost situacije u dugoročnim terminima. Ovo je ono zbog čega trebamo brinuti jer potiče jaku depresiju“.
Dr. Osman kaže da čim dođe do katastrofe, često dođe i do naglog povećanja psihičkih zdravstvenih problema kod ljudi koji su njome pogođeni. Ovo je zbog toga što prirodne katastrofe prijete našem osjećaju kontrole u svijetu. "Naš osjećaj kontrole je poput mentalnog pogona, poput prilagodljive pokretačke sile, koja nam pomaže da ostanemo motivirani. Kada se dogode loši, neočekivani događaji, ne osjećamo da imamo bilo kakav utjecaj na bilo što i to je trenutak kada počnemo gubiti samopouzdanje," tvrdi ona.
Ljudi koji žive u područjima sklonijima katastrofi, poput Japana, su često pripremljeni putem simulacijskih vježbi. Važnost ovoga nije samo da bi ponovili što treba učiniti u situaciji katastrofe, već, također, da povećamo naš osjećaj kontrole nad situacijom. Ovo može biti snažan način da se stvori otpor, prema Dr. Osman. Laboratorijski eksperimenti koje je provela Dr. Osman pokazuju da čak kad je situacija nepredvidljiva te se čini da je izvan kontrole i kada su ljudi potaknuti da vjeruju da imaju kontrolu nad situacijom, vjerojatnije je da će primijeniti kontrolu. Ona kaže: "Ironično, iluzija kontrole zapravo može pomoći da se stvori stvaran osjećaj kontrole."
"Postavljanje ciljeva je najbolji način pomoći da se primijeni ili preuzme kontrola. Usmjeravanje prema ciljevima nam pomaže da dobijemo skup informacija o situaciji. Ciljevi djeluju poput mjerila pomoću kojega uspoređujemo buduće događaje. Ovo pomaže smanjiti naš osjećaj nesigurnosti zato jer nam nudi način interpretacije dobrih i loših iskustava koja su se dogodila. "Nalazi iz laboratorija predlažu, da mi uvijek ne činimo ono što je najbolje da bi dobili informacije i dugoročno preuzeli kontrolu, tipično, mi pretjerano reagiramo na jake promjene, kada je najbolje da budemo čvrsti."