Djeca izložena onečišćenju zraka imaju veći rizik od ADHD-a
Djeca koja žive u područjima s većim onečišćenjem zraka zbog čestica PM2,5 i vrlo niskim razinama zelenih površina mogu imati i do 62% povećan rizik od razvoja ADHD-a. S druge strane, djeca koja žive u zelenijim i manje zagađenim područjima imaju 50% manji rizik od razvoja poremećaja. Ovo su zaključci rada objavljenog u Environment Internationalu s podacima o 37.000 djece iz Vancouvera. Studiju je vodila Matilda van den Bosch, istraživačica na Barcelonskom institutu za globalno zdravlje (ISGlobal), centru koji podržava Zaklada ”la Caixa”.
Cilj ovog znanstvenog rada bio je istražiti moguće povezanosti između izloženosti zelenilu, onečišćenja zraka i buke u ranom životu s kasnijom pojavnošću ADHD-a, jednog od najraširenijih neurorazvojnih poremećaja, koji pogađa oko 5-10% djece i adolescenata. Jedan od ciljeva studije bio je procijeniti moguće učinke ovih izlaganja u odnosu na ADHD.
Studija je koristila administrativne podatke o rođenju u Metro Vancouveru od 2000. do 2001. i dohvatila podatke o slučajevima ADHD-a iz bolničkih kartona, posjeta liječnicima i recepata. Postotak zelenih površina u susjedstvu sudionika procijenjen je novom i preciznom satelitskom metrikom, dok su stambene razine dvaju onečišćivača zraka — NO2 i PM2,5 — kao i razine buke procijenjene korištenjem dostupnih modela izloženosti. Konačno, moguće povezanosti između tri izloženosti okoliša i ADHD-a procijenjene su pomoću statističkog modela koji je omogućio određivanje omjera opasnosti.
Istraživači su uspjeli identificirati 1217 slučajeva ADHD-a, što je ekvivalentno 4,2% ukupne populacije studije. Analiza zelenih površina otkrila je da su sudionici koji žive u područjima s većim postotkom vegetacije imali manji rizik od ADHD-a. Točnije, rezultati pokazuju da je povećanje postotka vegetacije od 12% povezano s 10% smanjenjem rizika od ADHD-a.
Što se tiče onečišćenja zraka, uočena je suprotna povezanost s PM2,5: sudionici s većom izloženošću finim česticama imali su veći rizik od ADHD-a (svakih 2,1 µg povećanja razine PM2,5 prevedeno je u 11% povećanje rizika od ADHD-a ). Nisu pronađene nikakve veze za ostatak procijenjene izloženosti okoliša: NO2 i buku.
Rezultati su u skladu s prethodnim studijama, koje su pronašle povezanost između zelenih površina i onečišćenja zraka, s ADHD-om. Međutim, većina dosad provedenih istraživanja bila je usmjerena na procjenu pojedinačne izloženosti, a rijetko je procjenjivala zajedničke učinke višestruke izloženosti okolišu.
"Primijetili smo da djeca koja žive u zelenijim četvrtima s niskim zagađenjem zraka imaju značajno smanjen rizik od ADHD-a. To je ekološka nejednakost u kojoj se, pak, djeca koja žive u područjima s većim zagađenjem i manje zelenila suočavaju s nerazmjerno većim rizikom", objašnjava glavna autorica Matilda van den Bosch. "Ove su asocijacije posebno važne jer se izloženost događa u ranom životu, ključnom razdoblju za razvoj mozga u kojem su djeca posebno ranjiva. Važno je da su te izloženosti promjenjive, što znači da se rezultati trebaju uzeti u obzir za zdravije urbanističko planiranje", dodaje.
"Naši nalazi također pokazuju da su veze između PM2,5 i ADHD-a bile ublažene stambenim zelenim površinama i obrnuto, kao da su se korisni učinci vegetacije i štetni učinci PM2,5 neutralizirali", kaže Weiran Yuchi, istraživač na Sveučilište British Columbia i prvi autor studije.
Izvor: Environment International