Sada postoji tehnologija za razvoj cjepiva koje se širi samo od sebe
Više od godinu dana nakon početka pandemije svijet zanima jedno pitanje – kako spriječiti sljedeće pandemije? Za zarazne bolesti koje potječu od divljih životinja, poput covid-19, SARS-a, MERS-a i ebole, jedno od rješenja svakako je sprječavanje prijenosa na ljude. Da bismo to postigli, ključan korak je promjena našeg ponašanja kako bismo smanjili kontakt s divljim vrstama koje nose takve bolesti.
Komplementarni pristup ovom problemu uključuje targetiranje infektivnih agensa koji prenose ove bolesti, tako da se smanji njihova prevalencija ili potpuno ukloni unutar populacije divljih životinja. Iako ovo nije nova ideja, napredak tehnologije danas omogućuje mnogo veće šanse za ovaj pristup nego ikad prije.
Klasični primjer ovog pristupa je bjesnoća. Cijepimo pse i mnoge divlje životinje kako bismo suzbili bjesnoću u tim populacijama i tako smanjili vlastiti rizik od zaraze. Iako su ove kampanje cijepljenja praktički eliminirale ljudsku bjesnoću u SAD-u i Europi, bolest još uvijek godišnje ubije više od 55 000 ljudi diljem Afrike i Azije, gdje troškovi masovnog cijepljenja divljih životinja predstavljaju prepreku održavanju zadovoljavajuće razine imuniteta.
Cijepljenje divljih životinja za suzbijanje opasnih patogena koji cirkuliraju unutar populacije šišmiša i glodavaca nailaze na slične prepreke. Moguće rješenje je stvaranje cjepiva koja se šire sama od sebe, putem životinjske populacije.
Ova „samorasprostranjujuća cjepiva“ mogu se razviti na najmanje dva načina. Konvencionalni pristup oslanja se na primjenu cjepiva preko krzna zarobljenih životinja i njihovo puštanje u divljinu. Kad se ove životinje vrate u svoje prirodne domove, međusobno lizanje (odnosno čišćenje) rezultirat će unošenjem cjepiva od strane drugih životinja te tako povećati razinu kolektivnog imuniteta.
Radikalniji pristup koristi mali dio genoma opasnog virusa koji se ubrizgava u benigni virus, koji se zatim pušta u populaciju divljih životinja. Na taj se način stvara cjepivo koje se prenosi s životinje na životinju, stava kolektivni imunitet u njihovoj populaciji i tako smanjuje rizik od prelijevanja na ljude.
Sada postoji tehnologija za razvoj transmisivnih cjepiva, a terenska ispitivanja usmjerena na zaštitu divljih kunića od virusne hemoragijske groznice pomoću ove tehnike pokazala su obećavajuće rezultate. Trenutno se nastoje razviti prototipovi za nekoliko važnih ljudskih patogena, poput Lassa virusa i Ebola. Izvor: New Scientist