Znanstvenici pročitali pročitali najstariju priču iz Svemira - kozmičke natpise
Smješteni u umjetnoj orbiti oko 800,000 milja od Zemlje, Planckova 72 detektora skeniraju nebo svakih šest mjeseci. Promatrajući na šest različitih frekvencija, Planck prikuplja oko 10,000 uzoraka svake sekunde, ili trilijun primjeraka u 15 mjeseci od prvog lansiranja. U biti, Planck generira toliko podataka da, za razliku od ranijih CMB eksperimenata, nemoguće je analizirati koliko točno, čak i uz pomoć NERSCovih superkompjutora.
Umjesto toga, CMB znanstvenici upotrebljavaju pametne metode. Koristeći približne metode mogu se nositi s veličinom Planckovih podataka, ali onda moraju protumačiti nesigurnosti i smjerove njihovih procjena u rezultatima.
Jedan posebno izazovan smjer dolazi od samog instrumenta. Pozicija i orijentacija osmatračnice u svojoj orbiti, oblici i veličine detektora (koji mogu varirati), mogu utjecati na podatke.
Kako bi se nosili s tim problemima i nesigurnostima, istraživači generiraju tisuće sintetskih (ili simuliranih) kopija Planckovih podataka i na njih primjenjuju istu analizu. Mjerenje kako pretpostavke utječu na ove simulirane podatke omogućuje Planckovom timu da izmjere njihov utjecaj na prave podatke.
Novi izazovi
Sa svakom generacijom NERSC super-računala, Planckov tim adaptira svoj softver na sve više procesora, prelazeći granice neprekinutih sistema te smanjuje vremensko trajanje složenih kalkulacija.
„Upotrebom desetak tisuća procesora, smanjili smo vrijeme potrebno za izračunavanje ovih kalkulacija s nemogućih 1000 godina na nekoliko tjedana,“ kaže Ted Kisner, član C3 iz Berkeley laboratorija i Planckov znanstvenik. U stvari, kodovi tima su toliko zahtjevni da često probijaju ograničenja novih NERSCovih sustava.
Pristup Nerscovom File sustavu i ogromna online i offline pohrana podataka su također ključni. „CMB podaci posljednjih 15 godina su narasli s Mooreovim zakonom, pa mi očekujemo porast od dvije magnitude u narednih 15 godina,“ kaže Borrill.
2007. NASA i DOE su pregovarali o službenoj računalnoj mreži koja bi garantirala Plancku pristup NERSCu za vrijeme trajanja njihove misije. „Bez toga i suradnje NASAe i DOE, Planck se ne bi bavio znanošću kao danas,“ kaže Charles Lawrence iz NASA Propulsion laboratorija (JPL). Planckov znanstvenik Lawrence vodi američki tim za NASA-u.
Izvor: DOE/Lawrence Berkeley National Laboratory
Učitaj još...