Životni ciklus Svemira ima 5 era, a trenutno se nalazimo u drugoj

Ako na bistru večer pogledate u noćno nebo očarat će vas prizor beskonačnih svjetlećih točkica, odnosno zvijezda (ne Muskovih satelita, op.ur.), koje se protežu na sve strane diljem prostora i vremena. Ovo je karakteristika kozmološke ere u kojoj se trenutno nalazimo, nazvane „Zvjezdana era“. Osim nje, uvriježeno je mišljenje kako postoje i četiri druge ere.

Ovakav su pogled na prošlost i budućnost našeg Svemira prvi puta predložili Fred Adams i Gregory Laughlin 1999., u svojoj knjizi „The Five Ages of the Universe: Inside the Physics of Eternity“. Iako mnogi astrolozi smatraju ovaj kvintet prikladnim za opisivanje nevjerojatno dugačkog životnog vijeka Svemira, neki se astrofizičari ipak ne slažu s time. Tako je na primjer Ethan C. Siegel predložio model po kojem Svemir ima šest era, a mi se trenutno nalazimo u posljednjoj.

Od ovih pet era koje su trenutno široko prihvaćene, prva je Primordijalna era. Ona označava početak Svemira Velikim praskom prije otprilike 13.8 milijardi godina. Ovdje u jednoj vrlo maloj količini vremena zakoni fizike uopće nisu postojali. Ovaj mali i čudan vremenski interval, poznat kao Planckova epoha, trajao je 10 milijuna od trilijun od trilijuna od trilijunke jedne sekunde.

Unutar sekunde od velikog praska Svemir se lansirao u 100 milijardi milijardi veću površinu. Plazma se počela hladiti a subatomske čestice vezati jedna za drugu. U roku od 20 minuta nakon Velikog praska atomi su se počeli formirati u vrući Svemir pogonjen fuzijom. Nakon što je počelo hlađenje počeli su se nazirati i prvi obrisi Svemira kakvog danas poznajemo.
Doba koje poznajemo, doba zvijezda, je doba u kojem većina materije koja postoji u Svemiru poprima oblik zvijezda i galaksija tijekom ovog aktivnog razdoblja. Prve su zvijezde nakon nekog vremena eksplodirale u supernove i tako formirale mnoge manje zvijezde. One su se zatim, zahvaljujući gravitaciji, formirale u galaksije.

Znanstvenici predviđaju da će se naša Mliječna staza, na primjer, srušiti i spojiti sa susjednom galaksijom Andromeda za otprilike 4 milijarde godina te tako stvoriti novu galaksiju koju astronomi nazivaju Milkomeda. Naš bi sunčev sustav mogao preživjeti ovo stapanje, no milijardu godina kasnije, kada Suncu ponestane vodika i počinje rasti u crvenog diva, progutat će Zemlju i ostale planete u svom sustavu te se reducirati u bijelu patuljastu zvijezdu.

Era degeneracije sljedeća je era u nizu koja će započeti otprilike jedan kvintilijun godina nakon Velikog praska, a trajat će sve do jednog duodekiliona godina nakon njega. U ovom će periodu Svemirom dominirati ostaci zvijezda koje danas poznajemo. Svemir će tako postati mnogo mračniji, sa samo šačicom svjetlosti koja će dolaziti od bijelih patuljaka, smeđih patuljaka i neutronskih zvijezda. Hraneći se zvjezdanim ostatcima, crne će rupe sve više i više rasti, a nedostatak vodika činit će Svemir sve praznijim i hladnijim.

Počet će odumirati protoni koji su u Svemiru od njegovog početka. Tvar će se početi rastvarati, a iza nje će ostati Svemir sačinjen od subatomskih čestica, radijacije i crnih rupa.

Uslijedit će era crnih rupa koja će dominirati Svemirom značajni vremenski period. One će upijati svu preostalu masu i energiju, dok na posljetku i same ne ispare. Kada posljednja crna rupa spadne na svoj posljednji atom, pojavit će se mala točkica svjetlosti koja će otpustiti jedinu preostalu energiju u Svemiru. U ovom će trenutku Svemir već uglavnom biti mrtav u 10⁹² godini svoga života.

Zadnja je era mračna era u kojoj su se sva svijetla u Svemiru ugasila zauvijek. No, ovo je udaljeno od točke u kojoj se sada nalazimo nezamislivu količinu vremena. Stoga, kada danas pogledate u zvjezdano nebo, možete btii zahvalni što Svemir i zvijezde u njemu neće nigdje otići još dugo, dugo vremena. Izvor: Big think