Napokon dokazani aktivni vulkani na Veneri
Venera je gotovo iste veličine, mase i gustoće kao Zemlja. Dakle, trebala bi generirati toplinu u svojoj unutrašnjosti (raspadom radioaktivnih elemenata) približno istom brzinom kao i Zemlja. Na Zemlji, jedan od glavnih načina na koji ta toplina napušta unutrašnjost jesu vulkanske erupcije. Tijekom prosječne godine eruptira najmanje 50 vulkana.
No unatoč desetljećima traženja, nismo vidjeli jasne znakove vulkanskih erupcija na Veneri — sve do sada. Nova studija geofizičara Roberta Herricka sa Sveučilišta Alaska, Fairbanks, o kojoj je ovaj tjedan izvijestio na Lunarnoj i planetarnoj znanstvenoj konferenciji u Houstonu, uz objavu u časopisu Science, napokon je uhvatila jedan od planetarnih vulkana na djelu.
Nije jednostavno proučavati Venerinu površinu jer ima gustu atmosferu uključujući neprekinuti sloj oblaka na visini od 45 - 65 km koji je neproziran za većinu valnih duljina zračenja, uključujući vidljivu svjetlost. Jedini način da dobijete detaljan pogled na tlo je radar usmjeren prema dolje iz svemirske letjelice u orbiti.
Za izradu slike površine koristi se tehnika poznata kao sinteza otvora. Ista kombinira različite snage radarskih odjeka koji se odbijaju od tla - uključujući vremensko kašnjenje između prijenosa i prijema, plus male pomake u frekvenciji koji odgovaraju tome približava li se svemirska letjelica bliže ili dalje od izvora određenog odjeka. Rezultirajuća slika izgleda poput crno-bijele fotografije, osim što svjetlija područja obično odgovaraju grubljim površinama, a tamnija područja glatkijim površinama.
NASA-ina sonda Magellan kružila je oko Venere od kolovoza 1990. do listopada 1994. i koristila se ovom vrstom radarske tehnike za mapiranje površine planeta s prostornom rezolucijom od oko stotinu metara u najboljem slučaju. Ta tehnika pokazala je kako je preko 80% površine prekriveno tokovima lave, no koliko je vremena prošlo otkad je izbila najmlađa od njih te nastavljaju li se erupcije i danas, ostalo je misterij sljedeća tri desetljeća.
Bilo je raznih nagovještaja aktivnosti koje pružaju svemirske letjelice koje vire u, a ponekad i kroz oblake - sugerirajući da su tamošnje stijene toliko mlade da njihovi minerali još nisu promijenjeni reakcijom s kiselom atmosferom, pa su stoga svježe izbijena lava. Također su otkrivene toplinske anomalije koje bi mogle odgovarati aktivnim tokovima lave, kao i privremena lokalna „štucanja” u koncentraciji sumpornog dioksida u atmosferi - još jedan potencijalni znak vulkanskih erupcija. Ali ništa od toga nije bilo potpuno uvjerljivo.
Uočen vulkanski otvor
Čini se da je nova studija sada riješila stvar, otkrivajući promjene na površini koje doista moraju biti rezultat vulkanske aktivnosti. Autori su proveli stotine sati uspoređujući Magellanove radarske slike dijelova Venere koji su snimljeni više puta kako bi pronašli nove ili promijenjene značajke na površini.
Usredotočili su se na vulkanska područja koja najviše obećavaju i na kraju su uočili primjer gdje se detalji na slici snimljenoj u listopadu 1991. razlikuju od onih na slici iz veljače iste godine. Promjene koje su vidjeli najbolje se objašnjavaju vulkanskom erupcijom unutar tog vremenskog okvira.
Korištenje radarskih slika za provjeru površinskih promjena je teško jer se izgled čak i nepromjenjive površine može razlikovati ovisno o nagibu površine i smjeru gledanja. Međutim, znanstvenici su izveli simulacije kako bi potvrdili da promatrane promjene ne mogu proizaći iz navedenih razloga.
Uparene slike pokazuju u početku gotovo kružni vulkanski krater promjera oko 1,5 km koji se između veljače i listopada udvostručio proširivši se prema istoku. Također je postao plići, a autori sugeriraju da je krater vulkanski otvor koji se djelomično urušio te je tijekom listopada većim dijelom ispunjen svježom lavom.
Vjerojatno postoje i novi tokovi lave koji se protežu nekoliko kilometara niz padinu, sjeverno od kratera, koji su ili preplavili rub kratera ili iscurili iz povezane pukotine. Aktivni krater nalazi se visoko na Maat Monsu, jednom od najvećih Venerinih vulkana čiji je vrh 5 km iznad okolnih ravnica.
Buduće misije
Većina planetarnih znanstvenika već je očekivala da će Venera biti vulkanski aktivna. Fokus pozornosti sada će se sigurno okrenuti tome koliko često i na koliko mjesta se događaju erupcije na Veneri. Najveće iznenađenje u svemu ovome je što je trebalo toliko dugo da netko pronađe dokaze za površinske promjene koje su 30 godina vrebale u Magellanovim podacima.
Vjerojatnost pronalaska i proučavanja tekućeg vulkanizma jedan je od glavnih pokretača NASA-ine misije Veritas i Esine misije EnVision (obje odobrene 2021.). Svaki će nositi bolji radar od Magellana. EnVision bi trebao dosegnuti svoju orbitu oko Venere 2034. godine. Izvorno je Veritas trebao biti tamo nekoliko godina prije, ali je došlo do kašnjenja u rasporedu.
Uz NASA-inu misiju DaVinci koja će vjerojatno stići godinu ili dvije prije, pružajući optičke slike ispod oblaka tijekom svog spuštanja, za desetak godina čeka nas uzbudljivo vrijeme.
Izvor: Phys