Na Marsu ipak ima tekuće vode?
Znanstvenici su oduvijek znali da na Marsu postoji voda, ali u obliku vječnog leda. Sada novi podaci, prikupljeni NASA-inim roverom Curiosity, pokazuju moguće postojanje vode blizu Marsove površine. Objašnjenje leži u kalcijevom perkloratu, sadržanom u soli kojeg je tlo bogato, a koje ima nižu temperaturu tališta od vode, tako da se ona ne zaleđuje već je prisutna u tekućem obliku i to u jako slanoj otopini. Prikupljeni podaci objavljeni su u znanstvenom časopisu Nature.
U kolovozu 2012., rover Curiosity sletio je na površinu Marsa, na područje velikog kratera imena Gale, nešto južnije od ekvatora. Veliki krater ima promjer od 154 kilometara, u čijem se središtu nalazi 5 kilometara visoko brdo, planina Sharp. U više od 2 i pol godine, Curiosity je proputovao više od 10 kilometara od točke slijetanja prema planini Sharp, prikupljajući usput korisne podatke za daljnja ispitivanja.
“Otkrili smo kalcijev perklorat u soli koji u pravim uvjetima apsorbira vodenu paru iz atmosfere. Mjerenja i podaci prikupljeni sa rovera Curiosity pokazala su kako ova stanja postoje noću u zimi te ubrzo nakon svanuća. Mjerenjem vlage i temperature na površini te na visini od 1.6 m od tla, možemo procijeniti količinu vode koja je apsorbirana. Kada padne noć, dio vode ispari u atmosferu i kondenzira se na površini planete kao mraz, no kalcijev perklorat formira otopinu soli s vodom tako da je točka ledišta smanjena te ona ostaje u tekućem stanju”, objašnjava Morten Bo Madsen, izvanredni profesor i voditelj skupine Mars Group s Niels Bohr instituta Sveučilišta u Kopenhagenu.
Satelitske snimke prijašnjih istraživanja pokazuju kako je Mars izrovan kanjonima i riječnim koritima koja pružaju dokaz o tome kako je nekada na Marsu postojala voda dubine do jednog metra. Nove snimke koje je načinio Rover Curiosity pokazuju sedimentne nakupine uzduž puta prema planini Sharp, tzv. pruge, koje se preklapaju jedna na drugu.
Takve nakupine formirale su se prilikom pada rijeka u jezero koje je vjerojatno postojalo na mjestu današnjeg kratera Galea. Na mjestu gdje su rijeke otjecale u jezero, nastajale su nakupine sedimenata koje su one donosile. S vremenom, te su nakupine stvarale kosinu odmah ispod površine jezera i takva karakteristika tla nalazi se uzduž cijelog kratera Gale što je i navelo znanstvenike na zaključak da je ono nekad bilo veliko jezero.
Morten Bo Madsen objašnjava da je prije 4.5 milijuna godina Mars imao 6 i pol puta više vode i gušću atmosferu nego sada. Ali je većina vode isparila zbog gubitka magnetskog polja kakvo postoji na Zemlji.
Rastaljeno željezo oko Zemljine jezgre generira magnetska polja te se ona ponašaju kao štit od štetnog svemirskog zračenja. Ona također štite Zemljinu atmosferu od sunčevog zračenja. Ali Mars više nema magnetsko polje te njegova atmosfera nije zaštićena od sunčeve radijacije i protoni slobodno "otkidaju" dijelove njegove atmosfere u svemir.
Iako je tekuća voda pronađena, nije vjerojatno da će život na Marsu ikad postojati - previše je suh, previše hladan, a svemirsko zračenje toliko je jako da prodire najmanje jedan metar kroz njegovu površinu i uništava sav život - barem onaj život koji je nama poznat.
U svakom slučaju, rezultati neposrednih istraživanja na Marsu ne prestaju uzbuđivati znanstvenike i sigurno je da će se potraga za tragovima života u velikom nam svemiru i dalje nastaviti.
Link: NBI