Elon Musk lansirao auto Tesla u Svemir prema Marsu i hvala mu na tome
Sve što znate najbolje bi bilo svakoga dana zaboraviti. U smislu ograničenja. Jer čini se tako nekako funkcionira Elon Musk. Jednog dana se tako gospodin Musk probudio i odlučio poslati svoje planetarno popularno vozilu, Tesla, u Svemir. Pa je tako sada i međuplanetarno poznato.
Da je Musk prosječan, mi ne bismo jučer svjedočili pomalo luckastom, ali inženjerski genijalnom i sve u svemu briljantnom dosegu – čovjeka. SpaceX projekt je lansirao raketu Falcon Heavy (navodno je serija raketa nazvana prema Millenium Falconu iz Star Warsa) koja je u Svemir otpremila vozilo Tesla Roadster i astronauta u njemu. Čovjek u njemu je fake, naravno, ali sve ostalo je stvarno i prilično inspirativno. U orbiti Zemlje se nalazi auto, s upravljačkom pločom Don't panic i ugraviranim natpisom Made on Earth by Humans. Don't Panic je referenca na isto luckastu i genijalnu knjigu Adamsa, Vodič kroz galaksiju za autostopere, a činjenica da je napisano Made by Humans, a ne by SpaceX, Musk ili Tesla, budi jednu toplinu koju će oni koji razmišljaju isto tako, razumjeti. Kada se rade veliki projekti zaista nema mjesta za potpisivanje individualaca jer je to suprotivo kozmopolitanskom duhu, a jedino taj duh će nas možda odvesti jednoga dana u Galaksiju daleko, daleko..
Vjerojatno je Musk mislio, fućkaš sve, neću za života na Mars, ali što ne bi moj – auto? I onda je napravio to. Neki kažu da ga je sigurno netko challengeo u smislu ne možeš poslati svoj auto u Svemir pa je on rekao, e baš mogu, drugi kažu da je riječ o čistoj reklami za Teslu u kojoj ne bismo trebali sudjelovati. No, jesu li samo meni svi ti „navodi“ beznačajni? Ok, u nekom smislu i je reklama jer zaista je sada punooo ljudi (za sada samo ljudi, a tko zna) čulo za Teslu, ali nemam problem s time jer ionako bih najradije da svi voze električne aute, ionako svi znamo tko stoji iza SpaceX-a i reklame ovoga tipa s prekrasnim lansiranjem i još ljepšim povratkom raketa (snimka lansiranja) na Zemlju mogu gledati svaki dan.
Dvije manje rakete/nosači, Raketa LZ 1 i 2, koje su služile kao potisnici prizemnile su se natrag na Zemlju nedaleko od mjesta lansiranja. Te rakete su se do sada obično "rušile" na Zemlju, a ovaj veličanstveni povratak na točno zadana mjesta je meni osobno nešto najuzbudljivije u stvarnom životu viđeno iz "svemirsko/tehnološkog" područja. I sada gledam live stream Starmana (prigodno nazvan prema pjesmi Davida Bowiea čiji je Musk veliki fan) i ne smeta mi ni najmanje da je najveća reklama ikad. Pjesmu koju Tesla vrti na reapt je također David Bowie, no u Svemiru, kao što znate, nema zvuka pa si Space Oddity morate pustiti sa strane.
Ovakvi projekti trebaju čovječanstvu, okupiranje ovakvim stvarima nas može usmjeriti naprijed. Otrgnuti nas od niskih strasti. Svakodnevnih briga. Kopanja po pogreškama prošlih dana. Ako već ne možemo živjeti kao Musk negdje u dalekoj budućnosti, onda bismo bar trebali u sadašnjosti i ovaj projekt će definitivno „dovući“ puno onih koji još žive u 91. u 2018. Barem se nadam.
Zato bismo možda trebali na svaki politički tekst koji obrađuje „aktualne“ teme zalijepiti link na live stream ovoga sada. Trebali bismo se sinkronizirati na – danas. Auto na raketi u Svemiru. Nešto u Svemiru. I mala, plava u pozadini sramežljivo klizi. S toliko vodene površine da bi se pitali iz nekog kuta – ima li uopće kopna i inteligentnog života na tom planetu? Ima li? Recite da ima.