Popularizacija znanosti – zašto ju Hrvatska treba
U četvrtak 4. travnja, održan je okrugli stol na Institutu Ruđer Bošković o popularizaciji znanosti u Hrvatskoj te zašto je ona potrebna. Svojim uvodnim govorima su ga otvorili Tome Antičić, ravnatelj IRB-a, Saša Zelenika, pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta te gradonačelnik grada Zagreba, Milan Bandić.
Panelisti su bili Dunja Potočnik s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i Instituta sinergije društva i znanosti u Čakovcu, Ivanka Jerić s IRB-a, Saša Cvetojević, član upravnog odbora CRANE (Croatian Business Angel Network), Zrinka Makovac, PR stručnjak iz ZriKA-e, Mario Košiček s IRB-a i Društva za edukaciju van okvira te Robert Firmhofer, direktor Copernicus Science Center iz Varšave.
Budući da je Hrvatska na pragu ulaska u EU, veliki broj visokoobrazovanih mladih ljudi koji ne mogu pronaći posao, očita je potreba za „dubljim promišljanjem uloge obrazovanja u društvu“.
Cilj okruglog stola bio je otvaranje rasprave o ulozi programa i projekata popularizacija znanosti te unapređivanje njezine percepcije u javnosti. Pri tome je važno skrenuti pažnju nadležnih institucija na prezentiranje i „konzumiranje“ znanstvenih sadržaja poticanjem interakcije i 'otvaranjem' znanstvenika i institucija prema javnosti. Također se upozorava na probleme s kojima se susrećemo pri popularizaciji znanosti.
Iako se mnogo govori o popularizaciji znanosti, većina projekata je temeljena na volonterskom radu i dobroj volji pojedinaca. Potrebno je potaknuti sve dioničare društva u Hrvatskoj da financiraju projekte te potpomognu osvješćivanju javnosti o znanosti. Uz to, javlja se i problem znanstvenika kojima se nerijetko zamjera nerazumljiv način odnosa s javnošću.
Kao što je Ivanka Jerić primijetila, sposobnost efikasne komunikacije postaje jedna od najbitnijih osobina znanstvenika uz njegov rad i dostignuća. Percepcija javnosti, pogotovo djece i mladih u vezi znanstvenika je vrlo stereotipizirana, zamišlja ih se kao ljude koji život provode u laboratorijima, kao ljude bez socijalnih vještina, a njihov izgled je zamišljen kao onaj ludog raščupanog znanstvenika ili kao znanstvenika pokrivenog od glave do pete u zaštitno odijelo. No kada se osiguraju otvorena vrata ili izleti u laboratorije, ta percepcija se mijenja i persona znanstvenika postaje „ljudskija“ te ih se percipira kao nasmiješene, „normalne“ osobe s vrlo zanimljivim poslom.
Prikazane su usporedbe hrvatskih učenika i učenika iz EU i SAD-a te je zaključeno da oni zaista imaju znanstvene interese, čak u većini područja natprosječne interese, ali s vremenom taj interes hlapi baš zbog stereotipizacije i naginjanja k nekim, možda društveno uobičajenim zanimanjima. Stoga je potrebno što više aktivirati i znanstvenike i institucije da ne dopuste da interes za znanost u mladih nestane.
„Bitno je naglasiti da je popularizacija znanosti prva stepenica prema konkurentnosti odnosno razvoju gospodarstva i društva u cjelini. To je prirodan proces. Podupiranje programa i projekta popularizacije znanosti posebno onih koji su usmjereni na mlade i koji sustavno kroz neprekidnu interakciju njihovu prvotnu znatiželju i interes uspijevaju pretvoriti u ljubav prema pozivu u znanosti omogućavaju da se već u najranijoj dobi djeca 'zaljube' u znanost i istraživanje, odluče svoje školovanje nastaviti kao inženjeri, istraživači ili znanstvenici koji razvijaju inovacije, a tvrtke počinju shvaćati što znači ulaganje u istraživanje i razvoj. I krug se zatvara.“, istaknuo je dr. sc. Tome Antičić, ravnatelj IRB-a.
Praćenje okruglog stola bilo je omogućeno i preko video prijenosa na Internetu te putem pitanja na društvenim stranicama Facebook stranice IRB-a i ZEZ centra te Twitter računa IRB-a.