Znate li što je terapija ponovnog odlučivanja?
Terapija preispitivanja odluke temelji se na pretpostavci da odrasli donose odluke temeljem poruka koje su u djetinjstvu upili od roditelja i skrbnika. Poruke, zajedno s prošlim odlukama, informiraju trenutne procese donošenja odluka te ponekad mogu imati negativne učinke.
U terapiji ponovnog odlučivanja, pojedinci mogu ispitati te poruke i sve prethodne negativne odluke kako bi identificirali što ne funkcionira. Uz pomoć terapeuta, ljudi na terapiji mogu usvojiti nova značenja i ugasiti samoporažavajuće obrasce donošenja odluka korištenjem refleksivnog istraživanja i iskustvenih tehnika.
Razvoj i praksaOvu vrstu terapije razvili su 1965. godine socijalna radnica Mary Goulding i njezin suprug, psihijatar Bob Goulding. Kombinira teorijski okvir Transakcijske analize s intervencijskim tehnikama Gestalt terapije. Nezadovoljni tadašnjim terapijskim okvirima, Gouldingsi su nastojali stvoriti modalitet koji je kratak i učinkovit te su tako razvili fuziju oba modela, prepoznavajući način na koji svaki model nadopunjava cilj drugog modela.
Trenutačno Udruga za terapiju ponovne odluke radi na nastavku rasta terapije za ponovnu odluku kroz svoje odnose i saveze s drugim istomišljeničkim organizacijama diljem svijeta. Udruga nastoji nastaviti osnaživati ljude na njihovom osobnom i profesionalnom putu psihoterapije, ostajući vjerna autentičnom duhu na kojem je utemeljena terapija ponovnog odlučivanja. Kroz udrugu, kliničari i stručnjaci mogu razviti nove tehnike te se uključiti u istraživanja koja promiču etičku i učinkovitu primjenu pristupa.
Ciljevi i proces
Krajnji cilj ove terapije je preispitivanje svih donesenih izbora i odluka koje bi mogle utjecati na trenutnu problematičnu situaciju. Često može pomoći pojedincima da izoliraju negativne implikacije povezane sa situacijom i nauče kako osloboditi emocije i poruke koje su vezane uz njih.
Klikni ako te zanima terapijsko savjetovanje prema tehnikama psihoterapijskog pravca Transakcijsa analiza.
Taj proces može omogućiti osobi da zauzme retrospektivni pristup procesu ozdravljenja. Prošla iskustva se pretjerano ne ispituju, ali se smatraju vitalnom komponentom u olakšavanju promjena ponašanja koje mogu rezultirati pozitivnijim osjećajem općeg stanja.
Tipičan prvi korak terapije ponovnog odlučivanja je da osoba radi s terapeutom (psihoterapija) kako bi skicirali dogovor o promjenama koje osoba želi učiniti. Terapeut će provesti niz procjena kako bi bolje razumio koje poruke osoba nosi iz djetinjstva te raditi s osobom na terapiji kako bi utvrdio koje su poruke lažne, koje više nisu potrebne ili su štetne. Terapeut će zatim raditi na tome da pomogne toj osobi stvoriti nove poruke i uvjerenja, potičući osobu na terapiji da prepozna i razvije aspekte "istinskog ja".
Tijekom tretmana, istražuju se priče u prvom licu, u kojima pojedinac može koristiti jezik i emocije kako bi opisao situacije koje se trenutno događaju te, uz pomoć terapeuta, identificira i istražuje načine na koje se prošla iskustva ponavljaju u trenutnim odnosima. Kroz terapiju, netko može biti u stanju dešifrirati značenja i implikacije poruka ili zabrana i odrediti koje otpustiti, a koje zadržati kako bi poboljšao način na koji komunicira sa svijetom.
Tehnike i vježbe
Terapija ponovnog odlučivanja integrira transakcijsku analizu (TA) i gestalt terapiju. Pokazalo se da strukturirani stil TA dobro funkcionira tijekom faza procjene i ugovaranja tretmana, gdje osoba u terapiji radi s terapeutom na razvijanju specifičnog skupa ciljeva i nacrtu ugovora o liječenju. Terapeut koristi pitanja za procjenu kako bi identificirao trenutna problematična područja, emocionalna iskustva u sadašnjosti i nesvjesne obrambene mehanizme. (U Transakcijskoj analizi ove vrste dinamike mogu se nazvati zabranama, životnim skriptama i igrama.)
Nakon što se problemi utvrde, osoba na terapiji može istražiti jesu li iskustva poznata ili upućuju na sjećanja iz djetinjstva. Kada se otkriju iskustva iz djetinjstva, terapeut može voditi pojedinca kroz prepričavanje događaja kao da se događaju u današnje vrijeme. Ovaj proces procjene olakšava fazu intervencije u liječenju i korištenje Gestalt iskustvenih tehnika. Ove tehnike pomažu preraditi odluke i poruke iz prošlosti pomažući osobi na terapiji da vidi nove i učinkovite načine za zadovoljenje potreba. Donose se ponovne odluke, a zatim se generaliziraju na današnji život i odnose. Neki primjeri tehnika terapije ponovnog odlučivanja uključuju sljedeće:
Prazna stolica: Osoba na terapiji odabire scenu koju će ponoviti, obično ranu scenu koja uključuje roditelja, a zatim vodi dijalog s roditeljem. Terapeut djeluje kao redatelj, podržavajući pojedinca u prilagodbi scene kako bi uključio nove razgovore i izbore koji pridonose trenutnim ciljevima.
Rad na ranim scenama: Ovdje osoba na terapiji ponavlja scenu iz djetinjstva, ponovno proživljavajući sjećanje. Terapeut djetetu postavlja pitanja koja se odnose na misli, osjećaje i donesene izbore. Jedan od ciljeva ove vježbe je utvrditi jesu li ti prizori rezultirali uvjerenjima i odlukama koje osobu trenutno drže "zaglavljenom".
Intervju s roditeljima: Terapeut traži od osobe na terapiji da glumi roditelja. Terapeut zatim intervjuira "roditelja", pitajući ga o životnim iskustvima, osjećajima i odlukama. Jedan od ciljeva ove vježbe je pružiti uvid u gledište roditelja.
Rad snova: Ako je osoba na terapiji imala san koji je loše završio ili je prekinut, terapeut može pomoći pojedincu da preradi završetak na pozitivan način.
Ograničenja i kontraindikacije
Istraživanja su pokazala da terapija ponovnog odlučivanja može učinkovito liječiti probleme mentalnog zdravlja. Prema studiji objavljenoj u časopisu Transactional Analysis Journal (2003.), sudionici koji su bili podvrgnuti terapiji ponovnog odlučivanja doživjeli su pozitivne promjene u svojim "ego-stanjima." Osim toga, studija objavljena u Annals of Biological Research (2012.) izvijestila je da je terapija ponovnog odlučivanja bila korisna za sudionike koji prolaze kroz brakorazvodni postupak: Nakon terapije, 25% sudionika odlučilo je prekinuti brakorazvodni postupak.
Iako je istraživanje obećavajuće, postoje neka ograničenja povezana s ovim oblikom terapije. Prvo, terapija ponovnog odlučivanja temelji se na pretpostavci da oni koji je provode imaju točnu percepciju onoga što bi htjeli promijeniti. Neki ljudi mogu trebati terapeutsku intervenciju prije nego što uopće uspiju doći do ove točke. Drugo, količina povjerenja koja je potrebna za proučavanje gradiva iz djetinjstva i sudjelovanje u "scenskom radu" može biti prepreka za neke ljude. Iskusni terapeuti ponovnog odlučivanja mogu brzo razviti odnos povjerenja s onima koji su na terapiji, ali ta razina povjerenja može biti veći izazov za one koji nemaju toliko iskustva u istom području. Završno, ljudi koji imaju ukorijenjeno mišljenje oko načina na koji ih drugi doživljavaju mogu doživjeti poteškoće u ispoljavanju iskrenih ili ranjivih emocija tijekom liječenja. Iskustvena priroda terapije ponovnog odlučivanja može se pokazati teškom za pojedince koji pokušavaju zadržati prisebnost u svim situacijama.
Općenito, čini se da terapija ponovnog odlučivanja dobro funkcionira za one koji poznaju područja u kojima žele postići promjenu i koji su spremni raditi na promjeni. Međutim, terapeut za ponovnu odluku još uvijek može pomoći ljudima koji nisu tako sigurni da dođu do iste spoznaje, a isto tako im može pomoći u rješavanju njihovih obrana.
Izvor: GoodTherapy