Studija ispituje što odraslu djecu tjera da prekinu veze s roditeljima
Studija na više od 1.000 koje nisu u dobrim odnosima sa svojom odraslom djecom pokazala je da je gotovo 80% njih vjerovalo da su bivši suprug, njihova snaha ili zet njihovu djecu okrenuli protiv njih.
Većina je majki također vjerovala da su mentalno zdravlje ili ovisnost njihova djeteta odigrale važnu ulogu. Iako se ova studija bavila samo gledištima majki, rezultati, u kombinaciji s drugim istraživanjima, ukazuju na to da se mame i njihova djeca općenito ne slažu u razlozima njihovog odnosa.
"Postoji stvarna nepovezanost između onoga što majke govore i onoga što njihova odrasla djeca govore o tome zašto ne razgovaraju", rekla je Sarah Schoppe-Sullivan, autorica studije i profesorica psihologije na Sveučilištu Ohio State.
"To ima stvarne implikacije za ono što kliničari i drugi trebaju uzeti u obzir kada pokušavaju izliječiti te odnose."
Schoppe-Sullivan provela je istraživanje s Joshuom Colemanom, psihologom koji je u upravnom odboru Vijeća suvremenih obitelji. Podaci iz studije došli su iz Ankete o razumijevanju roditeljske otuđenosti koju je proveo Anketni centar Sveučilišta Wisconsin 2019.
Ovo se istraživanje fokusiralo na 1.035 majki koje su pristale ispuniti internetsko istraživanje. Studija je pokazala da je 52% otuđeno od kćeri, a 45% od sina. Više od polovice majki (56,8%) bilo je više od godinu dana bez kontakta sa svojom djecom.
Većina anketiranih majki bile su razvedene, a 36% ih je trenutno u braku ili u vezi s drugim biološkim roditeljem otuđenog djeteta.
Najčešći razlog zbog kojeg su majke navodile otuđenje bio je taj što su članovi obitelji okrenuli svoju djecu protiv njih. Najčešće su majke krivile biološkog oca djeteta, djetetovog supružnika ili partnera. No, gotovo dvije trećine majki reklo je da je mentalno zdravlje njihove djece - uključujući anksioznost, depresiju, ovisnost ili alkoholizam - imalo ulogu.
Neslaganja oko vrijednosti spomenulo je nešto više od trećine majki kao uzrok njihovog rascjepa, no iznenađujuće je da je vrlo mali broj njih spomenuo temeljna pitanja poput seksualnosti ili seksualne orijentacije svoje djece ili vjerskih pitanja.
"Druga istraživanja pokazuju da će odrasla djeca mnogo vjerojatnije objasniti svoja ograničenja koja proizlaze iz emocionalnog zlostavljanja, oprečnih očekivanja u vezi s ulogama i sukobima ličnosti...", rekla je Schoppe-Sullivan.
Iako je samo 18% majki reklo da su krive za otuđenje, možda će i malo djece preuzeti bilo kakvu krivnju, rekla je Schoppe-Sullivan.
Bez obzira na to tko je kriv, najveći problem u pokušaju pomoći obiteljima da se pomire možda je kretanje kroz različite perspektive o tome što je pošlo po zlu u njihovoj vezi, rekla je. Neke od tih različitih perspektiva mogle su se pojaviti zbog širih društvenih promjena.
"Na primjer, postoje generacijske razlike u onome što roditelji i djeca smatraju prikladnim roditeljskim ponašanjem. Perspektive o onome što se smatra nasilnim, štetnim, zanemarujućim ili traumatizirajućim ponašanjem promijenile su se u posljednja tri desetljeća. Ono što se nekad smatralo normalnim ponašanjem može se promatrati kao nasilno", rekla je Schoppe-Sullivan. "Svaka generacija sada stvari vidi drugačije i moramo im pomoći da premoste taj jaz ako žele popraviti taj odnos."
Otuđenje može biti posebno teško za majke jer su se čak promijenili i pogledi na prirodu odnosa dijete-roditelj.
"Mnoge od tih majki bile su generacija koja je smatrala da obiteljski odnosi nisu dobrovoljni i trajni", rekla je. "No, mlađi ljudi mogu osjećati da ako nanosiš štetu mojoj dobrobiti, ne moram imati odnos s tobom - čak i ako si mi majka."