Otkucaji srca povezuju um i tijelo
Metoda kojom možemo mjeriti broj otkucaja srca je vrlo jednostavna. Možemo naći svoj puls na zapešću, na vratu, unutrašnjoj strani lakta ili pozadini koljena. Najbolje je koristiti arteriju koja prolazi ručnim zglobom, a nakon što smo napipali arteriju i stavili prste na nju, možemo odbrojavati otkucaje u deset sekundi, dvadeset sekundi ili pola minute, a dobivene brojeve pomnožimo sa 6, 3 ili 2 kako bismo dobili broj otkucaja u minuti.
Dok nismo ni svjesni otkucaja našeg srca, ovaj unutarnji ritam zapravo pridonosi tome kako doživljavamo tijelo i što pripada njemu, prema istraživanju nedavno provedenom na Švicarskom saveznom institutu za tehnologiju u Lausanni (EPFL). Studija, koja će biti objavljena u časopisu Psychological Science kasnije ove godine, podupire ideju da se signali iz naših unutarnjih organa kombiniraju s vizualnim informacijama kako bi pridonijeli samosvijesti.
"Relevantnost unutarnjih organa za identificiranje sebe utvrđeno je prije više od jednog desetljeća", kaže Olaf Blanke, istraživač s EPFL-a. "Novost našeg pristupa i rezultata je da su ovi unutarnji signali integrirani sa signalima iz očiju."
Kada pogledamo u ogledalo, znamo da odraz nije zapravo dio našeg tijela. To je zato što mozak neprestano obrađuje informacije na različitim razinama svijesti, što nam pomaže razlikovati sebe i ne-sebe.
No, naš se um može prevariti u identificiranju vanjskog tijela kao dijela našeg vlastitog. Ova vrsta iluzije može biti izazvana pružanjem sukobljene senzorne informacije iz vida i dodira, na primjer, pokazujući kako vanjska informacija doprinosi tome kako se percipiramo. Može li vizualni prikaz srca, unutarnji organ, također pridonijeti samosvijesti?
Prema istraživanju s EPFL-a odgovor je potvrdan. Znanstvenici su proveli pokuse u kojem je osoba, priključena na senzore elektrokardiograma za praćenje otkucaja srca, gledala film u realnom vremenu o vlastitom tijelu kroz naočale virtualne stvarnosti, tako da je izgledalo kao da je njezin dvojnik stajao dva metra ispred nje. Svjetleća silueta, koja je svjetlila ovisno o tome je li sinkronizirana s otkucajem srca ili nije, bila je projicirana na virtualnom dvojniku.
Sedamnaest ljudi sudjelovalo je u eksperimentu. Izvijestili su osjećaj jače identifikacije sa svojim virtualnim dvojnikom kada je silueta sinkronizirana s vlastitim otkucajem srca.
"Kad su ispitanici doživjeli vizualizaciju svog otkucaja srca na virtualnom tijelu, doživjeli su virtualno tijelo više kao vlastito tijelo", potvrđuje istraživačica Jane Aspell, koja je vodila studiju sa znanstvenikom Lukasom Heydrichom iz Blankovog Laboratorija za kognitivne neuroznanosti iz Centra za neuroprotetiku. "Također je došlo do toga da se osjećaju kako se njihov ja nalazi izvan vlastitog tijela, bliže virtualnom dvojniku. Ova studija je prva pokazala kako se vizualni signali koji prenose podatke o unutarnjem stanju tijela, otkucaji srca, mogu koristiti za promjenu načina na koji ljudi doživljavaju svoje tijelo i sebe."
Iluzija otkucaja srca, ovdje prikazana, podupire teoriju da unutarnji organi oblikuju vlasništvo tijela. To također pokazuje iznenađujuće načine na koje samosvijest može biti promijenjena.