Koliko je društvo kompleksno i kako upravljati sustavom od 7 milijardi pojedinaca

Kompleksni društveni sustavi ovise o mogućnosti korištenja energije, polazna je premisa predavanja iz serije Petkom u sedam koje je u Višnjanu proteklog petka održao prof. Korado Korlević, a u nastavku donosimo kratak pregled tog predavanja.

Proporcionalno rastu stanovništva, raste potreba za sve većom količinom energije. Za tehnološku civilizaciju od presudne su važnosti energenti nafta, plin i ugljen koji spadaju u neobnovljive izvore energije. Kakva su predviđanja proizvodnje  i korištenja energenata u svijetu? Do 2100. godine očekuje se pad na jednu petinu maksimalne potrošnje 2020. godine.

Danas postoje modeli predviđanja svjetskog BDP-a i populacije koji se temelje na potrošnji energije (mjeri se u tonama ekvivalentne nafte po stanovniku godišnje). Ti modeli pokazuju kako će se smanjenjem dostupnosti energenata, što je prvenstveno vezano uz činjenicu da je s vremenom njihova eksplotacija sve zahtjevnija (uz rast cijene), smanjiti populacija na Zemlji.

Roberto Vacca, talijanski matematičar i informatičar koji je izučavao kompleksne sustave, još je šezdesetih godina prošloga stoljeća ustvrdio kako se kompleksnim društvima ne može upravljati. Kako nestašica energenata utječe na pad tehnološke civilizacije, slikovito je prikazao usporedivši je s kamionom koji se kreće uzbrdicom. Porastom stanovništva, kamion postaje sve teži, a motor je potrebno pojačavati koristeći sve više energije. Što kada energije ponestane?

Analizirajući povijest civilizacije, Vacca je zaključio je kako društva koja postanu suviše kompleksna doživljavaju kolaps, što se posebno odnosi na znanstvena dostignuća, napredak i društvene odnose, nakon čega slijedi nagli pad, a potom i duga stagnacija. Teoretičari Rimskog kruga kojem pripada i Vacca tvrde da nakon kolapsa suvremene civilizacije do sljedećeg razdoblja napretka može proći i tisuću godina. Korlević u skladu s tim primjećuje kako bismo, da nije bilo duge civilizacijske stagnacije u srednjem vijeku, na Mjesec otišli i mnogo ranije.

Kao najočitiji primjer kompleksnosti društva, prof. Korlević  je naveo porezni sustav u današnjim Sjedinjenim američkim državama, koji je reguliran sa 72.536 stranica. Može li prosječan američki građanin razumjeti ta pravila? Također, može li razumjeti kompleksna kretanja u suvremenoj ekonomiji, koja je dobrim dijelom fiktivna i počiva na spekulacijama i stalnim oscilacijama vrijednosnica?

Zastupnici pozitivne teorije o tehnološkoj civilizaciji navode kako civilizacije mogu same odlučiti hoće li uspjeti ili doživjeti kolaps. Američki teoretičar Jared Diamond iznosi čimbenike koji su utjecali na kolaps nekih civilizacija.

U svim promatranim primjerima, uništavanje prirode i rast stanovništva utjecalo je na propadanje društava i s tim povezan drastičan pad broja stanovnika. Ne zaboravimo kako je osnovni izvor energije tih društava crpljen iz prirode, koju su nepovratno uništili, i time utrli put u vlastitu propast. Japan, kao primjer društva koje je uspjelo, svojevremeno je uveo zabranu eksploatacije šuma. Drugi faktor koji je u promatranim primjerima doveo do kolapsa je neuspjeh u rješavanju društvenih problema koji su se pojavili kao posljedica kompleksnosti. Kompleksnost današnje civilizacije se, među ostalim, očituje kroz beskonačnu količinu informacija i njihov kaotičan protok, kao i vrlo složene interakcije među ljudima. Tehnološka civilizacija je u nekoliko navrata već bila blizu kolapsa koji je odgođen izumom osobnih računala, a kasnije i mobitela. Ti su uređaji privremeno omogućili kontrolu nad složenim sustavima. Danas je život bez mobitela nezamisliv,a pred svega dvadesetak godina za njime nije postojala nikakva potreba.

Može li Društvo snova odgoditi kolaps ili je to početak dekadencije? U društvu snova u koje smo zakoračili pojedinac teži iskustvima i doživljaju, a njih se u velikoj mjeri proizvodi u raznim sferama ljudskog života, primjerice u filmskoj i modnoj industriji, u medijima, na tržištu proizvoda i usluga (op.a. konzumerizam i potrošačko društvo?).

Koji su stadiji kolapsa? Doživjeli smo financijski, komercijalni, politički i socijalni kolaps. Preostaje li još kulturni kolaps do potpunog kraha civilizacije? Postoje li smjernice za smanjenje kompleksnosti? Među ostalim, Korlević je naveo da se to može postići kroz korištenje obnovljivih izvora energije i porast energetske učinkovitosti, smanjenje broja stanovnika, pojednostavnjenje pravnog sustava, smanjenje broja pravila te stalnu edukaciju.

O tom problemu promišljali su i  mladi polaznici edukacije u Višnjanu koji su u razdoblju od 1996. – 2000. godine direktno sudjelovali u projektu World Laboratorya koji je izučavao probleme civilizacije, razine kompleksnosti  te moguće modele upravljanja kompleksnošću u različitim dijelovima svijeta.

Kada se kompleksni sustav uruši, kao što se to dogodilo s Aleksandrijom, nepovratno se gube znanja i dostignuća tih civilizacija. Može li do kolapsa u budućnosti doći zbog velikog rata ili katastrofe? Vlade i privatne fondacije pojedinih zemalja već financiraju programe kako bi se sačuvala sva svjetska znanja i dostignuća, te izvorni genetski materijal biljnog svijeta koji bi trebao ponovno proklijati u slučaju globalnog kolapsa. Navedimo takve riznice: svojevrsnu kriptu sjemena koja se nalazi u Svalbardu i čuva izvorno sjeme biljaka, vremenska kripta u Texasu u kojoj su pohranjena dostignuća na području znanosti, književnosti i umjetničkog stvaralaštva ili kripta private kompanije u Saanenu u Švicarskoj, s pohranjenim kodovima za “čitanje” računala različitih generacija.