Kada je samoplagijat u redu? Nove smjernice za recikliranje teksta
Istraživači često imaju valjane razloge za korištenje teksta kojeg su već objavili kako bi ga upotrijebiti u novim radovima i takvo recikliranje naziva se "samoplagijat". Znanstvenici do sada nisu ispitali koliko često istraživači recikliraju svoj tekst, predstavlja li ta ponovna upotreba teksta kršenje autorskih prava i kakve vrste ponovne upotrebe istraživači smatraju ispravnim ili pogrešnim.
Stoga je osmišljen projekt za istraživanje recikliranja teksta (TRRP). U konačnici su osmišljene smjernice za urednike i autore, koje jasno opisuju kada je praksa etička i zakonska, te kako transparentno predstaviti ponovno korišteni tekst. Smjernice korisno preinačuju ova pitanja u izraze koji nisu samoplagijarizam, kaže Lisa Rasmussen, istraživačka etičarka sa Sveučilišta Sjeverna Karolina, Charlotte.
"Uzrok je tome što se previše usredotočuje nasamoplagijat." kaže ona. Neki istraživači koji desetljećima rade na određenoj temi, na primjer, mogu koristiti vrlo slične metode od jedne studije do druge, čineći učinkovitim jednostavno rezanje i lijepljenje odjeljaka metoda u svojim radovima. "Ne bismo ih smjeli tjerati da muče svoje riječi samo kako ih ne bi uhvatili u softverski sustav za otkrivanje plagijata", kao što to čine mnogi urednici časopisa. Recikliranje teksta "uobičajeno je, ako ne i sveprisutno" u znanostima.
U istraživanju se analiziralo 400 nedavno objavljenih tehničkih radova, koristeći algoritam koji je izračunavao koliko su slične rečenice u više radova koji su proizašli iz istih servera, i unakrsno su se provjeravali rezultati s ljudskim koderima. Pronađene su u prosjeku tri rečenice po članku koje su ili u potpunosti reciklirane ili su imale značajne reciklirane fraze. Ali bilo je i slučajeva čitavih blokova teksta koji je bio identičan u više članaka. Otkrivene su čak i ograničene smjernice dostupne za ponovnu upotrebu teksta koje su pokrenule važna etička pitanja, poput načina postupanja s tekstom recikliranim u dva rada sa samo djelomično preklapajućim autorstvom.
Iako Odbor za etiku publikacija (COPE) opisuje neke slučajeve u kojima je recikliranje teksta prihvatljivo te su smjernice namijenjene urednicima, a ne istraživačima. Pravna su pitanja također značajna. U istraživanju urednika u vodećim časopisima za različite discipline, otkriveno je da urednici često traže od istraživača da preformuliraju tekst zbog zabrinutosti oko kršenja autorskih prava - jer izdavači, a ne istraživači, obično posjeduju predmetna autorska prava. No, urednici nisu bili sigurni kada je preformuliranje zakonski legitimno.
Međutim, često preformuliranje možda neće biti uvijek potrebno s pravne perspektive, prema smjernicama TRRP-a, jer ponekad postoji dobar razlog da se neki tekst koristi te ga se kategorizira kao "poštenu upotrebu" u američkom zakonu o autorskim pravima.
Sada su kreirane detaljnije smjernice, nadograđivane u skladu sa savjetima izdavača časopisa i drugih stručnjaka, uključujući COPE. Smjernice uključiju razlikovanje različitih vrsta recikliranja teksta - kao što su ponovne upotrebe teksta iz neobjavljenog djela ili ponavljanja opisa metode istraživanja u više objavljenih radova.
One predlažu da odgovarajuće recikliranje teksta može pomoći u preciznom komuniciranju ideja. Preformuliranje zapravo može biti manje etično od recikliranja, prema smjernicama, jer prikriva činjenicu da je materijal ponovno upotrijebljen. No smjernice preporučuju da se recikliranje teksta ne upotrebljava za objavljivanje istog djela na više mjesta - na primjer unošenjem malih izmjena u objavljeni članak i slanjem na drugo mjesto.
Evan Kharasch, anesteziolog iz Dukea i glavni urednik anesteziologije, koji nije bio uključen u projekt TRRP, nedavno je predvodio prvu uredničku politiku časopisa o recikliranju teksta na temelju smjernica TRRP-a.
Kada autori opisuju standardne metode ili protokole, časopis im sada dopušta upotrebu teksta koji je identičan ili „suštinski ekvivalentan” prethodnim publikacijama, pod uvjetom da citiraju izvor. "Činilo se prikladnim omogućiti ljudima da iskoriste svoj najbolji tekst koji je već objavljen. Pojašnjavanje onoga što predstavlja legitimno recikliranje teksta "pomaže povući jasniju liniju protiv plagijarizma", kaže Kharasch.
Posljednjih godina urednici sve više usmjeravaju svoj fokus aspektima ponovne upotrebe teksta koji će najvjerojatnije zaštititi integritet istraživanja. Ovakve smjernice bi svakako trebale olakšati i urednicima i istraživačima, pritom štiteći autorska prava autora.
Izvor: Science