Istraživači rekonstruiraju glavne grane u stablu jezika
Raznolikost ljudskih jezika može se usporediti s granama na drvetu. Ako ovo čitate na engleskom jeziku, na grani ste koja seže do zajedničkog pretka sa Škotima, a koja vodi do udaljenijeg pretka koji se odvojio na njemački i nizozemski. Ako idemo dalje, tu je europska grana koja je dovela do germanskih, keltskih, albanskih, slavenskih jezika, romanski jezici poput talijanskog i španjolskog. Prije ove grane, i nekih 5000 godina u ljudskoj povijesti, postojao je indoeuropski - glavni prajezik koji se s jedne strane podijelio na europski, a s druge indo-iranski predak modernih perzijskih, nepalskih, bengalskih i drugih jezika.
Jedan od definirajućih ciljeva povijesne lingvistike je mapirati podrijetlo modernih jezika koliko god to može ići - možda se neki lingvisti nadaju do jednog zajedničkog pretka koji bi činio deblo metaforičkog stabla. No, iako su na temelju sustavne usporedbe podataka iz većine svjetskih jezika predložene mnoge uzbudljive veze, veliki dio posla, koji seže još u 1800-te, bio je sklon pogreškama. Jezikoslovci još uvijek raspravljaju o unutarnjoj strukturi tako uhodanih obitelji kao što su indoeuropske, te o samom postojanju kronološki dubljih i većih obitelji.
Kako bi provjerio koje grane drže pod teretom nadzora, tim istraživača povezan s programom Evolucija ljudskih jezika koristi novu tehniku za pročešljavanje podataka i rekonstrukciju glavnih grana u jezičnom stablu. U dva nedavna rada ispituju indoeuropsku obitelj staru oko 5.000 godina, koja je dobro proučena, i ranjiviju, stariju granu poznatu kao altajska makroobitelj, za koju se vjeruje da povezuje jezične pretke tako udaljenih jezika kao turski, mongolski, korejski i japanski.
"Što se dublje želite vratiti u prošlost, manje se možete osloniti na klasične metode usporedbe jezika da biste pronašli smislene korelate", kaže koautor George Starostin, profesor s Visoke ekonomske škole u Moskvi. Objašnjava da je jedan od glavnih izazova pri usporedbi među jezicima razlikovanje riječi koje imaju slične glasove i značenja jer mogu potjecati od zajedničkog pretka, od onih koje su slične jer su njihove kulture posuđivale pojmove jedna od druge u novijoj prošlosti.
"Moramo doći do najdubljeg sloja jezika da bismo identificirali njegovo podrijetlo jer su vanjski slojevi kontaminirani. Lako se kvare zamjenama i posuđenicama", kaže on.
Kako bi se dotakli temeljnih slojeva jezika, Starostinov tim počinje s utvrđenim popisom temeljnih, univerzalnih koncepata iz ljudskog iskustva. Uključuje značenja poput "stijena", "vatra", "oblak", "dva", "ruka" i "čovjek", među ukupno 110 koncepata. Radeći s ovog popisa, istraživači zatim koriste klasične metode jezične rekonstrukcije s nizom oblika riječi koje zatim podudaraju sa specifičnim značenjima s popisa. Pristup, nazvan "onomasiološka rekonstrukcija", znatno se razlikuje od tradicionalnih pristupa usporednoj lingvistici jer se usredotočuje na pronalaženje riječi koje su korištene za izražavanje zadanog značenja u protojeziku, umjesto da rekonstruira fonetske oblike tih riječi i poveže ih s nejasnim oblakom značenja.
Njihova posljednja ponovna klasifikacija indoeuropske obitelji, koja primjenjuje onomasiološko načelo i objavljena je u časopisu Linguistics, potvrdila je dobro dokumentirane genealogije u literaturi. Slična istraživanja o euroazijskoj altajskoj jezičnoj skupini, čiji prajezik datira unatrag otprilike 8000 godina, potvrdila su pozitivan signal o odnosu između većine glavnih grana altajskog-turskog, mongolskog, tungusičkog i japanskog. Međutim, nije uspio reproducirati prethodno objavljeni odnos između korejskog i drugih jezika u altajskoj skupini. To bi moglo značiti da su novi kriteriji prestrogi ili (manje vjerojatno) da su prethodna grupiranja bila netočna.
Dok istraživači testiraju i rekonstruiraju grane ljudskog jezika, jedan od krajnjih ciljeva je razumjeti evolucijske puteve koje jezici slijede generacijama, slično kao što evolucijski biolozi rade za žive organizme.
"Jedna velika stvar u vezi s povijesnom rekonstrukcijom jezika je ta što može donijeti mnogo kulturnih informacija", kaže Starostin. "Rekonstrukcija njegove unutarnje filogenije, kao što radimo u ovim studijama, početni je korak ka mnogo većem postupku pokušaja rekonstrukcije velikog dijela leksičkog fonda tog jezika, uključujući i njegov kulturni leksikon."
Izvor: Linguistics