Drevni DNK otkriva najstarije obiteljsko stablo na svijetu
Analiza drevne DNK iz jedne od najbolje očuvanih neolitskih grobnica u Britaniji otkrila je da je većina tamo pokopanih ljudi iz pet kontinuiranih generacija jedne proširene obitelji. Analizom DNK ekstrahirane iz kostiju i zuba 35 pojedinaca pokopanih u Hazleton Northu u regiji Cotswolds-Severn, istraživački je tim uspio otkriti da su 27 njih bliski biološki rođaci. Skupina je živjela prije otprilike 5700 godina - oko 3700-3600 prije Krista - oko 100 godina nakon što je poljoprivreda uvedena u Britaniju.
Ovo je prva studija koja je tako detaljno otkrila kako su pretpovijesne obitelji bile strukturirane, a međunarodni tim arheologa i genetičara kaže da rezultati pružaju nove uvide u srodstvo i pogrebne prakse u neolitičko doba.
Istraživački tim - koji je uključivao arheologe sa Sveučilišta Newcastle u Velikoj Britaniji i genetičare sa Sveučilišta Baskije, Sveučilišta u Beču i Sveučilišta Harvard - pokazuje da većina pokopanih u grobnici potječe od četiri žene koje su sve imale djecu s istim muškarcem.
Grobnica u Hazleton Northu uključivala je dva komorna područja u obliku slova L koja su se nalazila sjeverno i južno od glavne 'kičme' linearne strukture. Nakon što su umrli, pojedinci su pokopani u ova dva komorna područja, a rezultati istraživanja pokazuju da su muškarci općenito pokopani s ocem i braćom, što sugerira da je porijeklo bilo patrilinearno, a da su kasnije generacije pokopane u grobnici povezane s prvom generacijom isključivo preko muških rođaka.
Dok su dvije kćeri loze koje su umrle u djetinjstvu bile pokopane u grobnici, potpuna odsutnost odraslih kćeri sugerira da su njihovi posmrtni ostaci položeni ili u grobnice muških partnera s kojima su imale djecu, ili negdje drugdje.
Iako je pravo korištenja grobnice proizašlo iz patrilinearnih veza, izbor jesu li pojedinci pokopani u sjevernoj ili južnoj komori u početku je ovisio o ženi prve generacije od koje potječu, što sugerira da su te žene prve generacije bile društveno značajne u sjećanjima ove zajednice.
Također postoje naznake da su "posinci" usvojeni u lozu, kažu istraživači - muškarci čija je majka pokopana u grobnici, ali ne i njihov biološki otac, i čija je majka također imala djecu s muškarcem iz patriline. Osim toga, tim nije pronašao dokaze da su još osam osoba biološki rođaci onih u obiteljskom stablu, što bi dodatno moglo sugerirati da biološka srodnost nije jedini kriterij za uključivanje. Međutim, tri od njih bile su žene i moguće je da su mogle imati partnera u grobnici, ali nisu imale djece ili su imale kćeri koje su punoljetne i napustile zajednicu pa su odsutne iz grobnice.
Dr. Chris Fowler sa Sveučilišta Newcastle, prvi autor i vodeći arheolog studije, rekao je: "Ova studija nam daje neviđeni uvid u srodstvo u neolitskoj zajednici. Grobnica u Hazleton North ima dvije odvojene komore, od kojih se jednoj pristupa preko sjevernog ulaz, a drugoj s južnog ulaza, a samo jedan izvanredan nalaz je da je u početku svaka od dviju polovica grobnice služila za smještaj posmrtnih ostataka jedne od dvije grane iste obitelji. To je od šireg značaja jer to sugerira da bi nam arhitektonski raspored drugih neolitskih grobnica mogao reći o tome kako je srodstvo djelovalo u tim grobnicama."
Iñigo Olalde sa Sveučilišta Baskije i Ikerbasquea, vodeći genetičar studije i prvi autor, rekao je: "Izvrsno očuvanje DNK u grobnici i korištenje najnovijih tehnologija u oporavku i analizi drevne DNK omogućili su nam da otkrijemo najstarije obiteljsko stablo ikad rekonstruirano i analiziramo ga kako bismo razumjeli nešto duboko o društvenoj strukturi ovih drevnih skupina."
David Reich sa Sveučilišta Harvard, čiji je laboratorij vodio drevnu DNK generaciju, dodao je: "Ova studija odražava ono što mislim da je budućnost drevne DNK: ona u kojoj su arheolozi u mogućnosti primijeniti analizu drevne DNK u dovoljno visokoj rezoluciji kako bi odgovorili na pitanja koja su arheolozima doista važna."
Izvor: Nature