Zašto lišće u jesen postaje crveno?
Prema istraživanju šuma u Sjevernoj Karolini za stvaranje cijele palete jesenskih boja odgovorno je ne samo drveće nego i tlo u kojem je ono ukorijenjeno.
Pažljivim sakupljanjem i laboratorijskim analizama jesenskog lišća crvenog javora i likvidambara od poplavnog područja pa sve do vrhova grebena u prirodnom rezervatu u Charlottu, bivša studentica sa sveučilišta u Sjevernoj Karolini u Charlotteu Emily M. Habinck, utvrdila je da u mjestima gdje je udio dušika i ostalih bitnih elemenata u tlu relativno nizak drveće proizvodi više crvenog pigmenta poznatog kao antocijanin.
Njezino otkriće podupire hipotezu iz 2003. kojom je William Hoch sa Sveučilišta u Montani, koji se bavi fiziologijom bilja, pokušao objasniti zašto drveće stvara crvene pigmente. Hoch je otkrio da kada genetski blokira proizvodnju antocijanina u biljkama koje stvaraju crvene listove, lišće im postaje izuzetno osjetljivo na sunčevu svjetlost pa korijenju biljke šalje manje hranjivih tvari koje služe za prezimljavanje.
Za stabla koja žive u tlima koja su siromašna hranjivim tvarima, proizvodnja više antocijanina koji štiti lišće duže vremena ima smisla, tako da se dobije što je više moguće hranjivih tvari od lišća prije nego dođe zima. To je proces obnavljanja hranjivih tvari iz lišća koji boja lišće iz zelene u žutu, narančastu i ponekad antocijanin crvenu.
Čini se da stabla koja je Habinck proučavala djeluju u skladu sa Hochovom hipotezom. "Ima smisla da proizvodnja antocijanina ima funkciju, jer to zahtijeva potrošnju energije", kaže Habinck. Gledajući u ekonomskom smislu, antocijanini predstavljaju znatno ulaganje stabala koja su u stresnoj situaciji jer pokušavaju dodatno obnoviti zalihu hranjivih tvari iz lišća. Tu se ne radi o pokazivanju boja, nego o opstanku.
AKO VAM SE SVIDIO OVAJ TEKST: Podržite portal donacijom za kavu :)
"Paleta boja koje vidimo u jesen ne služi samo za naš osobni užitak, nego se tu radi o životima drveća i njihovom preživljavanju", kaže Martha C. Eppes, znanstvenica na Sveučilištu u Sjevernoj Karolini u Charlotteu i Emilyna savjetnica. Eppes će predstaviti istraživanje na godišnjem sastanku Američkog geološkog društva, u ponedjeljak, 29. listopada, u Denveru.
Razlog što se boja lišća do sada nije povezala s tlom djelomično je taj što je Hochovu hipotezu bilo potrebno staviti u širu perspektivu. To također može značiti da su mnogi znanstvenici u ovom slučaju uglavnom gledali drveće kao jedinke, a ne šumu kao cjelinu.
Eppes želi proširiti Emilynu studiju i analizirati satelitske podatke koji bi povezali i usporedili boju drveća u odnosu na geološke karte tipova tala u cijeloj zemlji.
Izvor: Geosociety