Genetika otkriva kad su prvi put pripitomljavane mačke
Prije gotovo 10 000 godina, ljudi koji su se naselili u Plodnom polumjesecu, područjima Bliskog istoka koja okružuju rijeke Tigris i Eufrat, napravili su prvi prelazak s lovaca-sakupljača na zemljoradnike. Razvili su bliske veze s mačkama koje su jele glodavce te su u prvim civilizacijama društva prikladno služile za suzbijanje štetočina.
Nova studija na Sveučilištu Missouri otkrila je da je ova promjena načina života za ljude bila katalizator koji je potaknuo prvo pripitomljavanje mačaka na svijetu, a kako su ljudi počeli putovati svijetom, sa sobom su doveli i svoje nove mačje prijatelje. Leslie A. Lyons, mačja genetičarka i Gilbreath-McLorn, glavni profesor komparativne medicine na MU College of Veterinary Medicine, prikupili su i analizirali DNK mačaka u i oko područja Plodnog polumjeseca, kao i diljem Europe, Azije i Afrike, uspoređujući gotovo 200 različitih genetskih markera.
"Jedan od glavnih markera DNK koje smo proučavali bili su mikrosateliti, koji vrlo brzo mutiraju i daju nam naznake o novijoj populaciji mačaka i razvoju pasmina u posljednjih nekoliko stotina godina", rekao je Lyons. "Još jedan ključni marker DNK koji smo ispitali bili su polimorfizmi jednog nukleotida, koji su jednostruke promjene u cijelom genomu te nam daju naznake o njihovoj drevnoj povijesti prije nekoliko tisuća godina. Proučavanjem i usporedbom oba markera, možemo početi slagati dijelove evolucijske priče o mačkama."
Lyons je dodala da, iako su konji i goveda u raznim dijelovima svijeta u različitim vremenima bili suočeni s različitim događajima pripitomljavanja uzrokovanih ljudima, njezina analiza mačje genetike u ovoj studiji snažno podupire teoriju da su mačke vjerojatno prvi put pripitomljene samo u Plodnom polumjesecu prije nego što su migrirale s ljudima diljem svijeta. Nakon što su se mačji geni generacijama prenosili na mačiće, genetski sastav mačaka u zapadnoj Europi, na primjer, sada je daleko drugačiji od mačaka u jugoistočnoj Aziji, što je proces poznat kao 'izolacija udaljenošću'.
"Mačke zapravo možemo nazvati polupripitomljenima, jer kad bismo ih pustili u divljinu, vjerojatno bi i dalje lovile štetočine i mogle preživjeti te se same pariti zbog svog prirodnog ponašanja", rekla je Lyons. "Za razliku od pasa i drugih pripitomljenih životinja, zapravo nismo toliko promijenili ponašanje mačaka tijekom procesa pripitomljavanja, tako da se mačke još jednom pokazuju kao posebna životinja."
Lyons, koja je istraživala genetiku mačaka više od 30 godina, rekla je da studije poput ove podupiru i njezin širi istraživački cilj korištenja mačaka kao biomedicinskog modela za proučavanje genetskih bolesti koje utječu i na mačke i na ljude, poput policistične bolesti bubrega, sljepoće i patuljastog rasta.
"Komparativna genetika i precizna medicina igraju ključnu ulogu u konceptu 'Jedno zdravlje', što znači da sve što možemo učiniti da proučimo uzroke genetskih bolesti kod mačaka ili kako liječiti njihove bolesti može jednog dana biti korisno u liječenju ljudi s istim bolestima “, rekla je Lyons. "Razmišljam o genetskim alatima, genetskim resursima koji u konačnici pomažu poboljšati zdravlje mačaka. Prilikom izrade ovih alata važno je dobiti reprezentativan uzorak i razumjeti genetsku raznolikost mačaka diljem svijeta kako bi naši genetski alati mogli biti korisni za pomoć mačkama u cijelom svijetu, a ne samo u jednoj određenoj regiji."
Tijekom svoje karijere, Lyons je radila s uzgajivačima mačaka i istraživačkim suradnicima na razvoju sveobuhvatnih baza podataka mačjeg DNK od kojih znanstvena zajednica može imati koristi, uključujući sekvenciranje genoma mačaka iz cijelog svijeta. U studiji iz 2021. Lyons i njezini kolege otkrili su da je mačja genomska struktura sličnija ljudskoj od gotovo bilo kojeg drugog sisavca koji nije primat.
"Naši napori pomogli su u zaustavljanju migracije i prenošenja nasljednih genetskih bolesti diljem svijeta, a jedan primjer je policistična bolest bubrega, jer je 38% perzijskih mačaka imalo ovu bolest kada smo 2004. godine prvi put pokrenuli naš genetski test za istu. “ rekla je Lyons. "Sada se taj postotak značajno smanjio zahvaljujući našim naporima, a naš opći cilj je iskorijeniti genetske bolesti mačaka u budućnosti."
Trenutno jedino održivo liječenje policistične bolesti bubrega ima nezdrave nuspojave, uključujući zatajenje jetre. Lyons zajedno sa znanstvenicima na Kalifornijskom sveučilištu u Santa Barbari radi na razvoju liječenja za one koji pate od ove bolesti, a koji se temelji na prehrani.
"Ako ispitivanja budu uspješna, mogli bismo uputiti ljude neka to isprobaju kao prirodniju, zdraviju alternativu uzimanju lijeka koji može uzrokovati zatajenje jetre ili druge zdravstvene probleme", rekla je Lyons. "Naši napori će i dalje biti od pomoći te dobar je osjećaj biti dio toga."
Izvor: Sciencedaily