Drvo na morskome dnu - oaza za život u dubinama
Drveće ne raste u moru, no ipak potopljeni komadi drveta mogu se razviti u oaze za život u dubokom moru - barem privremeno dok se drvo u potpunosti ne razgradi. Tim istraživača iz Njemačke je pokazao kako se potonulo drvo može razviti u atraktivno stanište za razne mikroorganizme i beskralježnjake. Pomoću tehnologije podvodnih robota su potvrdili svoju tezu da životinje iz toplih i hladnih otvora u morskom dnu drvo privlači zbog djelovanja bakterija koje proizvode hidrogen sulfid tijekom njegova raspadanja.
Mnoge od životinja koje žive na hidrotermalnim otvorima i u hladnim izlazima zahtijevaju posebne oblike energije poput metana i vodikovog sulfida u nastajanju iz oceana. Oni nose bakterijske simbionte u svom tijelu koji pretvaraju energiju iz tih spojeva u hranu. Otvori i ulazi često su odvojeni stotinama kilometara u dubokim morskim pustinjama, bez ikakvih veza između njih.
Dugo vremena je misterij načina raspršivanja životinja između onih rijetkih oaza energije u dubokom moru bio nerazriješen. Jedna hipoteza je bila da potonule lešine kitova, velike mrtve alge ili potopljene šume mogu poslužiti kao izvor hrane i privremeno stanište za morske životinje iz dubina, ali samo ako su te bakterije u stanju proizvesti metan i sumporne spojeve iz njega.
Za rješavanje ovog pitanja je tim položio debla na morsko dno u istočnom Mediteranu na dubini od 1700 metara i vratio se nakon jedne godine da bi proučio faunu, bakterije i kemijske mikročestice.
„Bili smo iznenađeni koliko životinja se naselilo na deblima već nakon godinu dana. Glavni kolonizatori su bili školjkaši iz roda Xylophaga, također pod nazivom „brodski crvi“ po njihovim kolegama iz plitkih voda. Školjke Xylophaga u suštini pripremaju stanište za druge oblike života koji ih slijede,“ rekao je Bienhold. „Oni trebaju pomoć i od bakterija jer iskorištavaju celulozu iz drveta koju je teško probaviti.“
Tim istraživača je primijetio da školjkaši smanjuju velike dijelove drva na manje, koje zatim razgrađuju mnogi drugi organizmi. Ova aktivnost dovodi do potrošnje kisika, što omogućava proizvodnju sumporovodika od sulfat-redukcijskih mikroorganizama. I doista, istraživači su otkrili i dagnje, koje se obično mogu naći samo u hladnim otvorima ili sličnim okruženjima gdje se sumporni spojevi koriste kao izvor energije. „Nevjerojatno je vidjeti kako bakterije iz dubokog mora mogu transformirati strane tvari poput drva i time osigurati energiju za dagnje na njihovom putovanju kroz dubine oceana,“ rekao je Antje Boetius, glavni znanstvenik ekspedicije. Nadalje, istraživači su otkrili nepoznate vrste dubokomorskog crva, koje su opisali taksonomski stručnjaci u Njemačkoj i SAD-u. Dakle, potopljene šume ne samo da mogu doprinijeti rasprostranjivanju rijetkih životinja iz morskih dubina, već čine i vruće točke biološke raznolikosti na morskom dnu.
Morske su dubine jedno od najmanje istraženih područja na našem planetu. Sve do nedavno nisu se mogle istraživati zbog tehničkih nemogućnosti. Danas, zahvaljujući tehnologiji možemo istražiti što kriju nepregledne dubine oceana, otkriti nove vrste i tako spoznati s kime još dijelimo Zemlju.
Izvor: Max Planck Gesellschaft