Vid u boji - objašnjenje 'crveno-zelenog' vida u boji kod primata
Naše oči su komplicirani organi. Mrežnica u stražnjem dijelu očne jabučice sadrži stotine milijuna neurona koji nam omogućuju nam da vidimo, i to u boji. Znanstvenici odavno znaju da su neke ganglijske stanice u mrežnici (neuroni koji povezuju retinu s ostatkom mozga) namješteni na određenim valnim dužinama. Kod ljudi i ostalih primata potiče ih crvena, a inhibira zelena. Važno pitanje je kako su te stanice „suprotne boje“ povezane tako da diskriminiraju valne duljine kako bi mi mogli percipirati boje.
Znanstvenici u laboratoriju Thomasa Eulera, profesora na Werner Reichardt Centre for Integrative Neuroscience i na Institute for Ophthalmology na Sveučilištu Tübingenna, su radili na problemu obrade boje u mrežnici nekoliko godina. Njihov članak u časopisu Neuron pokazuje da li ganglijske stanice postaju oponentne u boji ovisi ili ne o kromatskoj preferenciji svjetlo-osjetljivih fotoreceptorskih stanica u blizini. Istraživanje je provedeno na miševima koji imaju upečatljivu sposobnost raspodjele fotoreceptora preko mrežnice sa zeleno-osjetljivom gornjom polovicom i plavo-osjetljivom donjom polovicom. Po tome se razlikuju od većine sisavaca, ali su izvrstan model za proučavanje važnih aspekata obrade boje kod sisavaca.
Istraživači su otkrili da kada su stimulirane sa svijetlom, ganglijske stanice koje nikada prije nisu bile umiješane u vid u boji postaju oponente boji, ako se nalaze u blizini granice između zelene i plavo-dominirajuće polovice mrežnice, ali nigdje drugdje. Njihovi rezultati pokazuju da vid u boji može nastati iz neuronskih krugova u mrežnici koji nisu posebno povezani s obradom boja.
Iako su ti rezultati dobiveni na miševima, oni predstavljaju važan doprinos našem razumijevanju obrade boja kod ljudi i ostalih primata, koji se smatraju stručnjaci za boje među sisavcima. Takvo nasumično povezivanje odavno je predloženo za primate crveno-zelenog vida u boji, što je rezultat dupliciranja gena koje se nedavno dogodilo na evolucijskoj vremenskoj skali, ostavljajući dovoljno vremena za određeni neuronski krug koji je evoluirao. Nova otkrića podržavaju ovu ideju i predlažu da ima više sličnosti u općim načelima diskriminacije boja kod miševa i primata nego što se ranije mislilo.
Osim financijske potpore iz CIN-a, rad je bio moguć uz pomoć Istraživačkog odjela "Dynamics and Stability of Retinal Processing" (FOR701) koji financira njemačka Research Foundation (DFG).
Koliko god je vid ljudi napredan i složen, ima mnogo drugih vrsta koje vide bolje i više od nas. Vide svijet oko sebe, percipiraju ga na načine koji su nama nezamislivi. Istraživanja su pokazala da organizacija receptora boje kod ptica uvelike premašuje onu viđenu u većini mrežnica kod sisavaca. Smatra se da za to mogu zahvaliti što veliki dio evolucije nisu provele u mraku. Većina sisavaca tijekom ere dinosaura su bili noćna bića i tako su zbog milijuna godina u mraku usporila evoluciju vida u boji.
Izvor: Universitaet Tübingen, Washington University School of Medicine