Može li gladovanje u dječjoj dobi usporiti kognitivno opadanje u kasnijim godinama?
Glad je veliki svjetski problem. Prema statistici Svjetske zdravstvene organizacije, jedna trećina svijeta je uhranjena, jedna trećina pothranjena, a jedna trećina svijeta skapava od gladi. Ekonomska kriza povećala je broj gladnih u svijetu pa taj broj premašuje bilijun.
Indijski potkontinent sadrži 50% gladnog svjetskog pučanstva, Afrika i ostatak Azije sadrži oko 40%, a Latinska Amerika i ostatak svijeta sadrže 10% gladnog svjetskog pučanstva.
Naravno da nitko ne želi biti gladan, no malu utjehu donose iznenađujući rezultati ove studije.
Ljudi koji su ponekad bili gladni kao djeca imali su manji pad kognitivnih sposobnosti kada su ostarjeli u odnosu na ljude koji su uvijek imali dovoljno hrane, prema novoj studiji neuroloških istraživača iz Rushovog centra za Alzheimerovu bolest u Medicinskom centru Sveučilišta Rush.
Rezultati su objavljeni 11. prosinca 2012. u pisanom izdanjumedicinskog časopisa Neurology, Američke neurološke akademije (American Academy of Neurology.)
"Ti su rezultati bili neočekivani jer su druge studije pokazale da ljudi koji su živjeli u nepovoljnim uvjetima kao djeca imaju veću vjerojatnost da će imati problema kao što su bolesti srca, duševne bolesti pa čak i niže kognitivne sposobnosti od ljudi čije je djetinjstvo bilo oslobođeno nedaća," rekla je autorica studije dr. sc. Lisa L . Barnes, izvanredna profesorica na odjelima neuroloških i bihevioralnih znanosti na Sveučilištu Rush i kognitivna neuropsihologinja u Rushovom centru za Alzheimerovu bolest.
U studiji je sudjelovalo 6158 ljudi prosječne dobi od 75 godina koji su živjeli u Chicagu. Sudionici su, od kojih je 62 posto Afroamerikanaca, bili upitani o zdravstvenom stanju u dječjoj dobi, obiteljskoj financijskoj situaciji i kućnom okruženju za učenje koje se temelji na tome koliko često im se čitalo, pričalo priče i igralo se s njima. Zatim su svake tri godine do ukupno 16 godina trajanja istraživanja sudionici rješavali kognitivne testove kojima su se mjerile promjene.
Za 5.8 posto afroameričkih sudionika koji su izjavili da ponekad, često ili uvijek nisu imali dovoljno hrane, postoji veća vjerojatnost da će imati manju stopu kognitivnih propadanja ili za oko trećinu manji pad od onih koji rijetko ili nikada nisu bili bez dovoljno hrane. Za 8.4 posto afroameričkih sudionika koji su izjavili da su u dobi od 12 godina bili puno mršaviji od druge djece njihove dobi, također je veća vjerojatnost da će imati manju stopu kognitivnog propadanja, također za jednu trećinu od onih koji su rekli da su bili otprilike iste veličine ili teži od druge djece njihove dobi. Za bijelce, nije zabilježen odnos između bilo kojeg od faktora nedaća u djetinjstvu i kognitivnog propadanja.
"Istraživači nisu sigurni zašto bi glad u djetinjstvu mogla imati zaštitni učinak na kognitivno propadanje," rekla je Barnes. "Jedno potencijalno objašnjenje moglo bi biti u istraživanju koje je pokazalo da restrikcija kalorija može odgoditi početak dobnih promjena u tijelu i produžiti životni vijek."
Prema znanstvenici Barnes, drugo objašnjenje bi mogla biti prirodna selekcija.
"Stariji ljudi iz studije, koji su doživjeli nedaće u djetinjstvu, možda su od onih najčvršćih i najotpornijih iz svog doba, a oni koji su živjeli u najekstremnijim nedaćama možda su umrli prije nego su doživjeli starost," rekla je Barnes.
Rezultati su ostali isti i nakon što su istraživači prilagodili faktore kao što je količina obrazovnih i zdravstvenih problema. Rezultati se također nisu promijenili nakon što su istraživači ponovili analizu isključivši ljude s najnižim kognitivnim funkcijama na početku istraživanja kako bi se isključila mogućnost da ljudi s blagom, nedijagnosticiranom Alzheimerovom bolesti budu uključeni u studiju.
"Zbog relativno malo bijelaca u istraživanju koji su izvijestili o nedaćama iz djetinjstva, studija možda nije bila u mogućnosti otkriti učinak nedaća na kognitivno propadanje u bijelaca," rekla je Barnes.