Znanstvenici otkrili kvazar najjačeg sjaja dosad
Najsjajnija nebeska tijela u Svemiru su kvazari, a ujedno su i najudaljeniji objekti koje možemo vidjeti. Znanstvenici istraživači sveučilišta Virginia Tech u SAD-u su proučavali ponašanje kvazara u galaksijama i otkrili iznimno zanimljive rezultate koje nam skriva daleki Svemir.
Kvazari su intenzivno svijetleća nebeska tijela u dalekim galaksijama koja nastaju zahvaljujući energiji crnih rupa. Nova studija je detaljno promatrala jedno od tih energetskih tijela poznatog pod nazivom SDSS J1106+1939 zahvaljujući instrumentu X-shooter na VLT-u (very large telescope) u opservatoriju Paranal u Čileu. Iako je poznato da crne rupe uvlače materijal, kvazari mogu apsorbirati neke od tih materijala oko njih te ih izbaciti velikom brzinom.
„Otkrili smo kvazar koji sadrži najveću količinu energije dosad. Energija koja dolazi zbog ogromne mase materijala izbačenog velikom brzinom iz SDSS J1106+1939 je ekvivalentna barem 2 milijuna puta energiji koju proizvede Sunce. To je otprilike 100 puta veće od ukupne snage galaksije Mliječnog puta – pravi monstrum pomaka.“ kaže voditelj tima Nahum Arav (Virginia Tech, SAD). „Ovo je prvi put da je izmjeren pomak kvazara koji ima energiju toliko visoku kakva je predviđena u teorijama.“
Mnoge teorijske simulacije pokazuju da utjecaj tih pomaka spektra svjetlosti na galaksije oko njih može pomoći rasvijetliti par modernih kozmoloških enigmi poput pitanja povezanosti između mase galaksije i centralne mase crne rupe te zbog čega ima tako malo velikih galaksija u Svemiru. No, mogu li kvazari proizvesti toliko moćne pomake koji bi objasnili ove fenomene, do danas ostaje nejasno.
Novootkriveni pomak spektra svjetlosti se nalazi tisuću svjetlosnih godina daleko od supermasivne crne rupe u srcu kvazara SDSS J1106 1939. On je barem pet puta moćniji od prethodnog rekordera. Analiza istraživačkog tima je pokazala da je masa materijala koju kvazar izbacuje barem oko 400 puta veća od Sunčeve mase i kreće se brzinom od 8000 km u sekundi.
„Ne bismo mogli dobiti ovako kvalitetne odgovore i doći do otkrića bez teleskopskog X-shooter spektrografa.“ kaže Benoit Borguet (Virginia Tech, SAD), glavni autor ove nove studije. „Po prvi smo puta mogli detaljno istraživati područje oko kvazara.“
Osim SDSS J1106 1939, tim je primijetio kako još jedan kvazar ima snažne pomake spektra. Ovo su tipični primjeri uobičajenih, ali malo istraživanih tipova kvazara pa možemo rezultate široko primijeniti na svijetleće kvazare u cijelom Svemiru. Borguet i kolege istražuju još desetak ovakvih kvazara kako bi mogli potvrditi svoju hipotezu.
„Cijelo desetljeće sam tražio nešto ovakvo, stoga je uzbudljivo napokon pronaći ovako velik pomak koji je ranije predviđen.„ izjavio je Nahum Arav.
Iako je nemoguće bez teleskopa, samo ljudskim okom, vidjeti kvazare, radi se o nebeskim tijelima koji su u usporedbi s našim Suncem deset puta sjajnija te imaju dvije milijarde puta veću masu. Iznimno su važni u istraživanju evolucije Svemira i nastanka supermasivnih crnih rupa, stoga se astronomi njima bave već godinama. Znajući ove informacije kada drugi puta pogledate u vedro nebo kako biste vidjeli sjajne zvijezde, pokušajte zamisliti kako se milijardu svjetlosnih godina dalje nalaze još veća, starija i sjajnija nebeska tijela – kvazari.