Zmije će izgubiti sposobnost prilagodbe zbog urbanizacije
Istraživanje Sveučilišta Curtin otkrilo je da će izolirane populacije tigrastih zmija u Perthu, poput onih koje su okružene urbanim razvojem ili morskom vodom, vjerojatnije pribjeći parenju u srodstvu nego one u manje "odsječenim" zajednicama.
Istraživački tim uključujući glavnog autora dr. sc. Damiana Lettoofa i znanstvenog suradnika dr. Brentona von Takacha iz Škole za molekularne i životne znanosti u Curtinu, otkrili su da su populacije zapadnih tigrastih zmija koje su bile geografski izoliranije manje genetski raznolike nego što se očekivalo.
Lettoof je rekao da se istraživanje usredotočilo na šest populacija tigrastih zmija u urbanim područjima obalne ravnice Swan i na jednom priobalnom otoku.
"Utvrđeno je da populaciji tigrastih zmija sjeverno od rijeka Pertha na jezeru Herdsman, jezeru Joondalup i nacionalnom parku Yanchep nedostaje genetska raznolikost, dok su močvarna područja južno od sustava rijeke Swan/Canning bila dom genetski najrazličitijih populacija zmija, što znači da su bile manje sklone parenju u srodstvu", rekao je gospodin Lettoof.
Ako populacije tigrastih zmija izoliranih urbanizacijom pate od niže genetske raznolikosti, mogu izgubiti sposobnost prilagodbe kako bi preživjele okruženja koja se stalno mijenjaju zbog razvoja, zagađenja i klimatskih promjena.
Lettoof je rekao da populacije sjeverno od rijeka Pertha pokazuju manju genetsku raznolikost vjerojatno zbog veće povijesti izolacije od ostatka šire populacije vrste.
"To je vjerojatno zbog toga što ne mogu prijeći neprikladna staništa kao što su velike rijeke, sušna područja, a sada i urbani krajolik", rekao je Lettoof.
Tigraste zmije su blizu vrha svog hranidbenog lanca i imaju vrlo specifične zahtjeve za staništem, što znači da močvarno područje s populacijom zmija bez genetske raznolikosti ukazuje na ekosustav koji nije bio zdrav ili dobro funkcionirao.
To znači da mnoge druge male vrste – kao što su žabe, gušteri i ribe – koje žive u ovim močvarama koje su sve više 'odsječene' urbanim razvojem također mogu patiti i prijeti im pad populacije, pa čak i izumiranje.
"Naše istraživanje sugerira da se većim močvarnim područjima koja su zahvaćena urbanizacijom, poput onih na obalnoj ravnici Swan, treba upravljati kao 'otocima' urbane biološke raznolikosti kako bi se zaštitile životinjske zajednice koje ih nastanjuju", rekao je Lettoof.
Izvor: PLOS ONE