Uobičajeni insekticidi štetni za pčele u bilo kojoj količini

Novo istraživanje koje je provedeno na sveučilištu University of California, Riverside pokazuje da je vrsta insekticida napravljena za komercijalne rasadnike biljaka štetna za pčele čak i ako se primjenjuje znatno ispod norme.

Kemijski slični nikotinu, neonikotinoidi su insekticidi koji štite biljke od insekata, poput lisnih uši, ali ozbiljno štete korisnim kukcima, poput pčela. Široko ih koriste komercijalni uzgajivači. Mnoga su se istraživanja usredotočila na njihovu upotrebu u prehrambenim kulturama poput repice, u kojima se obično primjenjuju u malim dozama. Međutim, ovo je istraživanje jedno od rijetkih koje je ispitalo primjenu neonikotinoida u ukrasnim biljkama u loncima, što predstavlja snažniji izvor toksina za pčele.

"Neonikotinoidi se često koriste na prehrambenim kulturama kao tretman sađenja. Ali obično se primjenjuju u većim količinama na ukrasno bilje iz estetskih razloga. Učinci su smrtonosni bez obzira na to koliko se biljke zalijevaju", objasnio je entomolog sa sveučilišta Riverside i vodeći autor istraživanja Jacob Cecala.

Cecala je rekao da je iznenađen ovim rezultatom, s obzirom na to da su neonikotinoidi topljivi u vodi. Ulazeći u istraživanje, pretpostavio je da će više vode razrijediti količinu štete koju su nanijeli pčelama. Istraživače je također zanimalo može li povećano zalijevanje koristiti pčelama unatoč izloženosti insekticidima povećanjem količine ili kvalitete nektara koje biljke nude.

Kako bi provjerili ove pretpostavke, istraživači su uzgajali pčele na cvjetnim autohtonim biljkama u posudama koje su zalijevali ili puno ili malo. Biljke su odabrane na temelju njihove popularnosti u rasadnicima, tolerancije na sušu kako bi se osiguralo cvjetanje čak i bez puno vode, te njihove privlačnosti za pčele. Osim toga, polovica biljaka tretirana je insekticidom.

Iako je povećana količina vode smanjila djelovanje pesticida u nektaru cvijeća, negativni učinci na pčele i dalje su uočeni. "Nažalost, primijetili smo smanjenje reprodukcije pčela za 90% s visokim i niskim razinama navodnjavanja", rekao je Cecala.

Ova je istraživanje također jedno od rijetkih koje ispituje učinke neonikotinoida putem ukrasnih biljaka na pčele samice, koje čine više od 90% autohtonih vrsta pčela u Sjevernoj Americi, a još veći postotak u Kaliforniji.

Pčele samice nisu pčele koje su napustile košnicu i sada su same - ovo je vrsta pčela koje žive same, ne proizvode med i nemaju maticu niti žive u košnici, a budući da nemaju zalihu meda za zaštitu, također nisu agresivne. "Pčele samice ovdje su reprezentativnije za ekosustav i potencijalno su osjetljivije na pesticide", rekla je entomologinja sa sveučilišta Riverside i koautorica istraživanja Erin Rankin.

Ako se društvena pčela, poput pčele medarice, izloži insekticidu i ugine, to neće nužno utjecati na dugovječnost košnice. Međutim, ako pčela samica ugine, njezina loza se prekida. U ovom istraživanju znanstvenici su koristili pčele lucerke koje gnijezde u tunelima i polažu jaja jedno po jedno. Vrlo su slične kalifornijskim domaćim pčelama samicama i dio su roda koji se može naći u cijelom svijetu.

Prvi put kada su Cecala i Rankin isprobali ovaj pokus, koristili su koncentraciju insekticida preporučenu na naljepnici proizvoda, a sve su pčele uginule u nekoliko dana. Sljedeći put kada su proveli eksperiment, upotrijebili su trećinu preporučene doze i još uvijek su otkrili negativne učinke na reprodukciju, sposobnost pčela da se hrane i ukupnu kondiciju. "To ih je gotovo potpuno izbrisalo", rekla je Cecala.

Iako je u ovom istraživanju korišten neonikotinoidni proizvod formuliran za rasadnike, formulacije sličnih proizvoda za vrtlare također su visoko koncentrirane.

Biljke u rasadnicima ili stambenim dvorištima predstavljaju manju ukupnu površinu od polja biljaka hrane poput kukuruza ili soje. Međutim, neonikotinoidni proizvodi visokog potencijala mogu imati veliki učinak čak i na malim površinama. U 2013. neonikotinoidi primijenjeni na cvjetnice na maloprodajnom parkiralištu u Oregonu uzrokovali su masivno uginuće bumbara, pri čemu ih je pronađeno više od 25.000 mrtvih.

Znanstvenici preporučuju da rasadnici kvantificiraju količinu pesticida koji prodiru u cvijeće s obzirom na njihov režim zalijevanja i pesticida, te razmotre alternativne prakse koje smanjuju štetu za pčele i o njima ovisne ekosustave.

"To nije tako jednostavno kao 'nemojte koristiti pesticide' - ponekad su oni neophodni. Međutim, ljudi mogu potražiti drugu klasu insekticida, pokušati ih primijeniti na biljke koje nisu privlačne za pčele ili pronaći biološke metode suzbijanja štetočina", rekao je Cecala.

Izvor: The Royal Society Publishing