A zašto do sada još nema cjepiva protiv HIV-a?
Tvrtka Koronis Pharmaceuticals je 2008. godine izvela drugu fazu testiranja novog tretmana za HIV, opisanog kao „pojačivač mutacije“. Ova intrigantna procedura trebala je funkcionirati tako da se u virus uvedu greške u DNA, što bi uzrokovalo samorazaranje virusa. Ova je tehnika u filmovima opisana kao smrtonosna mutageneza pomoću koje je moguće stvaranje super mikroba, no u stvarnom je životu trebala poslužiti za novi revolucionarni lijek.
Pa ipak, terapija nije uspjela dovesti do uništenja virusa HIV-a, a svi su daljnji eksperimenti tu završili. Smrtnost od HIV-a se srećom drastično smanjila, zahvaljujući profilaktičkoj terapiji, sigurnom seksu i lijekovima koji sprječavaju reprodukciju patogena, no ovaj kompleksan virus i dalje uspijeva izbjeći efikasnije lijekove i jednostavne metode prevencije poput cjepiva.
„On igra igru mačke i miša s imunološkim sustavom“, rekao je Bali Pulendran, profesor imunologije sa Sveučilišta Stanford. Ova alegorija opisuje svojstvo HIV-a da mutira ogromnom brzinom i tako onemogućuje bilo koji specijalizirani odgovor stanica kojim mu se pokušavaju oduprijeti.
Pulendran smatra da bi ključ budućih lijekova i cjepiva mogao biti u našem organizmu a ne izvan njega. 2020. godine on i njegovi kolege koristili su male doze HIV-a kako bi potakli stvaranje antitijela u reproduktivnom traktu majmuna. Većina inficiranih majmuna uspjela je proizvesti odgovarajuću zaštitu u roku od šest mjeseci. Osim toga, 2019. godine jedna je skupina znanstvenika izliječila pacijenta ubrizgavanjem matičnih stanica obogaćenim rijetkom genetskom mutacijom.
Svi ovi mali napredci mogli bi se konačno spojiti u efikasno rješenje. „Ne bi me čudilo da kroz jedno desetljeće imamo cjepivo s 50 postotnom učinkovitošću“, zaključio je Pulendran.
Izvor: Popular Science