Procesiranje emocija u mozgu mijenja se s jačinom tinitusa
Tinitus ili zujanje u ušima pogađa gotovo trećinu odraslih osoba iznad 65 godina. Može se razviti kao dio gubitka sluha povezanog sa starenjem ili kao posljedica traume. U svakom slučaju, nastali stalni šum uzrokuje različite smetnje u svakodnevnom životu.
Dok se neki pacijenti naviknu na tinitus, mnogi drugi prisiljeni su ograničiti svakodnevne aktivnosti, što je izravna posljedica simptoma. Nova studija otkriva da ljudi kojima tinitus manje smeta koriste različite dijelove mozga u procesiranju emocionalnih informacija.
Blagi tinitus
„Pokušavamo shvatiti kako se mozak prilagođava na dugotrajni tinitus“, rekla je Fatima Husain, profesorica neuroznanosti i znanosti o govoru i sluhu na Sveučilištu u Illinoisu, koja je vodila istraživanje s profesorom kineziologije i zdravlja u zajednici Edwardom McAuleyjem i studentima Jakeom Carpenterom-Thompsonom i Sarom Schmidt. Husain je povezana i s Institutom za naprednu znanost i tehnologiju Beckman. Carpenter-Thompson je glavni autor članka objavljenog u časopisu PLOS ONE.
Husain je u istraživanju koristila funkcionalnu magnetsku rezonanciju koja istraživačima omogućuje uočiti promjene razina kisika u krvi u mozgu tijekom neke aktivnosti.
Korištenjem fMRI-ja, ekipa prof. Husain prethodno je usporedila način na koji mozak procesira emocije kod pacijenata s blagim tinitusom i kod onih bez tinitusa. Prilikom skeniranja, sudionici studije slušali su i ocjenjivali ugodne, neugodne i neutralne zvukove (npr. dječje hihotanje, plač i brbljanje ljudi u pozadini). Istraživači su objavili da su, za razliku od pacijenata bez tinitusa, oni s blagim tinitusom pokazali veću uključenost različitih dijelova mozga u procesiranju emocionalnih zvukova.
Promjene u mozgu nakon prilagodbe
Da bi bolje razumjela promijenjenu aktivaciju mozga, Husain je provela novu fMRI studiju kako bi vidjela ima li razlika među pacijentima s tinitusom. Budući da se neki pacijenti prilagode na zujanje u ušima, a neki ne, ozbiljnost stanja može itekako varirati. Ekipa prof. Husain izmjerila je jačinu tinitusa ili smetnje uzrokovane tinitusom nizom upitnika o slušanju, pažnji, emociji i spavanju.
Pacijenti sa slabijim smetnjama koristili su promijenjeni način procesiranja emocionalne informacije. Taj način nije ovisio o amigdali koja se obično smatra važnom za procesiranje emocija u mozgu. Umjesto toga, pacijenti naviknuti na simptome tinitusa više su koristili prednji režanj, važan za pažnju, planiranje i kontrolu poriva. Istraživači su naveli kako veća aktivacija prednjeg režnja možda pomaže u kontroli emocionalnih odgovora i smanjuje smetnje uzrokovane tinitusom.
Još jedan cilj istraživanja prof. Husain bio je ispitati moguće intervencije kao pomoć pacijentima u smanjenju smetnji. Studija je obznanila da fizička aktivnost možda utječe na procesiranje emocija i pomaže poboljšati kvalitetu života osoba pogođenih tinitusom. Husain se nada će da više istraživanja otkriti tu vezu. Njezina buduća istraživanja uključivat će i aktivne vojne osobe, izrazito pogođene tinitusom uzrokovanim traumom u ranoj fazi.
Izvor: Science Daily