Proces usvajanja novih riječi kod dojenčadi

Mogli bismo nabrojati mnogo toga što djeca od 19 mjeseci nisu sposobna obavljati samostalno: vezati cipele ili stavi pravu rukavicu na pravu ruku. Ipak, sposobna su učiti nove riječi na temelju onih koje već poznaju. U posljednje su vrijeme znanstvenici posebno zainteresirani za proučavanje usvajanja vokabulara materinskog jezika.

Najnovije istraživanje američkog Sveučilišta Northwestern pokazuje da djeca prije nego što krenu s korištenjem punih rečenica, pažljivo slušaju na koji se način nove riječi upotrebljavaju tijekom razgovora i upravo im te informacije koje spoznaju slušanjem pomažu da nauče nove riječi.

Zamislimo da vodimo dojenčad u zološki vrt i da ispred kaveza s gorilama kažemo: „Pogledaj ovu gorilu“ i pritom prstom pokažemo na nju. Dijete neće moći lako zaključiti što znači riječ gorila, ali ako kažemo: „Pogledaj, gorila jede“, dijete će se osloniti na poznatu mu riječ u rečenici. Pomoću glagola jesti koje je već svladao, dijete će lakše zaključiti da se riječ gorila odnosi na životinju ispred njega, a ne, na primjer, na ljuljačku na kojoj gorila sjedi u tom trenutku.

Znanstvenici su iskoristili upravo kontekst zološkog vrta kako bi proveli istraživanje. Djeci od 15 do 19 mjeseci pokazano je nekoliko parova slika na velikom ekranu, a svaki je par uključivao sliku nove, za dijete još nepoznate životinje, i neke nežive stvari. Stvari su zatim nestale iz vidnog polja dojenčadi te je ono moglo načuti razgovor u kojem se koristi njemu nova riječ blick. Na kraju bi se dvije slike ponovo pojavile, a djeca bi na primjer čula: „Pogledaj, blick“.

„Nakon što bi dojenčad imala priliku čuti ovu riječ u razgovoru, ona koja bi čula rečenicu u kontektu koji je od veće pomoći: „Pogledaj, blick jede“, trebala bi usmjeriti pogled na životinju, a ne na neživu stvar čija je slika također prikazana“, objasnio je psiholog Brock Ferguson. Istraživanje je pokazalo da upravo na ovaj način djeca uče nove riječi. S druge strane, ako su djeca čula novu riječ u kontekstu koji im ne pomaže shvatiti njezino značenje, kao što je: „Blick je ondje“, njihova pažnja ne bi bila usmjerena na sliku životinje, jer riječ blick prema tome može značiti bilo što.

Mnogi vjeruju kako je proces učenja riječi povezan striktno s namjerom učenja; kada netko uzme neku stvar u ruke, donese ju dojenčadi, pokaže prstom na nju i kaže njezino ime. Međutim, djeca će prvi put čuti neku riječ u puno prirodnijem, složenijem okruženju i okolnostima kao što je to zološki vrt, a direktna namjera učenja novih riječi ne postoji. 

Znanstvenike je posebno zaokupila spoznaja prema kojoj dojenčad puno više nauče iz razgovora odraslih koji se nalaze oko njih i strategija kojom djeca usvajaju vokabular.

Sljedeći je korak proučavanje veze između izloženosti jeziku i efikasnosti u učenju novih riječi u svrhu otkrivanja načina postizanja optimalnih rezultata kod dojenčadi u učenju jezika.

Izvor: Northwestern Edu, SciDaily