Evolucija je vođena agresivnim nadmetanjem ženki
Jedan od najpoznatijih slikovnih prikaza evolucije je ona u kojem dva muškarca tuku jedan drugog toljagom kako bi pridobili pripadnicu suprotnog spola. Znanstvenici su proveli cijelo stoljeće proučavajući ovakav način natjecanja među mužjacima. Nova istraživanja pokazuju kako je natjecanje među ženkama jednako važno, ali ga se dugo zanemarivalo.
No, ključno je to što natjecanje među ženkama nije nalik onome među mužjacima koje je vrlo očito. Primjer je bogat rep mužjaka pauna, fizički sukobi ili savršeni oklopi kukaca. Suprotno tome, žensko je nadmetanje manje izraženo i slabije uočljivo. No je li samim time i manje podlo?
Ono što ne vidimo su hormonske promjene ženski u određeno doba godine zbog kojih se ponašaju iznimno agresivno prema drugim ženkama. Ta agresija je, kako je već naglašeno, indirektna. Danas, nakon desetogodišnjeg istraživanja, napokon imamo podatke koji govore kako natjecanje ženki, uključujući i ono među ljudskim ženskim rodom, utječe na reprodukciju, odabir partnera i samu evoluciju vrsta.
Jedna od glavnih teza istraživanja kaže da ženke utroše puno vremena i energije samo na reprodukciju i podizanje mladih i da zbog toga ne troše velike količine energije na nadmetanje. Ženske se zbog toga usredotoče na manje zahtjevan oblik sukoba. Odluke o važnim pitanjima donose se bez fizičke borbe. Ipak, u nekih se vrsta očuvao i fizičku obračun ženki kao što je slučaj kod hijena.
No, općenito govoreći, ženke štede svoju energiju za reprodukciju te im pri tome pomaže nekoliko strategija. Potrebno je naglasiti da su sukobi među ženkama motivirani istim uzrocima kao i oni kod mužjaka. Ženke također moraju osigurati partnera i hranu za mladunčad. Ali kako jedna ženka spriječi pobjedu druge bez da je ubije? U većini slučajeva, to postiže stvaranjem klanova.
Mnoge vrste, od kukaca do sisavaca, zajednički odgajaju mlade unutar skupine. Ženke višeg ranga imaju više mladih. Ženke nižeg ranga su obično njihove sestre kojima je jednostavnije i isplativije prihvatiti taj položaj jer bi u slučaju pobune posljedice mogle biti velike. Ženke prijete društvenom izolacijom, a ne nasiljem. Kod životinja, društvena izopćenost često znači smrt ili predstavlja male šanse za daljnje razmnožavanje. Nitko nije pretučen, ali je sasvim jasno tko je dobio bitku.
I kod ljudskog je roda jasno da su žene osjetljive na dolazak novih pripadnica u zajednicu. Osjećaju se ugroženo jer je jasno da muškarce okupira sve što je novo. Starije članice zajednice dolazak novih mogu protumačiti kao krađu muškaraca. I žene tada primjenjuju taktiku izolacije i ulijevanja straha. Rizik da će doći do fizičkog obračuna je relativno malen, ali šteta može biti itekako velika. Tome doprinosi i činjenica da su žene osjetljivije na pritisak i kažnjavanje.
Dokazano je da je ovakav način natjecanja pripadnicama nježnijeg spola u genima. Ovo istraživanje objavljeno je u prirodoslovnom časopisu Royal Society's journal Philosophical Transactions, a iz njega se isto tako da zaključiti da najveći problem u ženskim odnosima nisu muškarci ili reputacija, već činjenica da nas se stalno potiče na indirektno agresivno ponašanje. Poželjno je isticati se u gomili i plijeniti pažnju, jer to je ono što nam osigurava uspjeh, u ljudskom i životinjskom svijetu.
Izvor: TheGuardian, MedicalNews, io9