Klimatske promjene čine da jedna od najjačih svjetskih struja teče brže
Antarktička cirkumpolarna struja (ACC), jedina oceanska struja koja obilazi planet, se ubrzava. Po prvi put, znanstvenici mogu reći da se to događa korištenjem desetljeća dugog skupa promatračkih zapisa.
Istraživači sa Scripps Institution of Oceanography na UC San Diegu, Woods Hole Oceanographic Institution, Kineske akademije znanosti i UC Riverside koristili su satelitska mjerenja visine morske površine i podatke prikupljene globalnom mrežom oceanskih plovaka pod nazivom Argo kako bi otkrili trend u brzini gornjeg sloja Južnog oceana koja je do sada bila skrivena znanstvenicima.
Prevladavajući zapadni vjetrovi su se pojačali kako se klima zagrijava. Modeli pokazuju da ubrzanje vjetra ne mijenja mnogo oceanske struje. Umjesto toga, daje energiju oceanskim vrtlozima, koji su kružni pokreti vode koja teče suprotno glavnim tokovima.
"Iz oba promatranja i modela, otkrivamo da promjena topline oceana uzrokuje značajno ubrzanje oceanskih struja otkriveno tijekom posljednjih desetljeća. Ovo ubrzanje ACC-a, posebno njegovog mlaza usredotočenog na Subantarktičku frontu, olakšava razmjenu svojstava, poput topline ili ugljika, između oceanskih bazena i stvara priliku da se ta svojstva povećaju u podzemnim suptropskim regijama", rekao je Jia-Rui Shi, postdoktorski istraživač na Oceanografskom institutu Woods Hole.
ACC okružuje Antarktiku i odvaja hladnu vodu na jugu od toplije suptropske vode na sjeveru. Ovaj topliji dio Južnog oceana preuzima mnogo topline koju ljudske aktivnosti unose u Zemljinu atmosferu. Iz tog razloga znanstvenici smatraju važnim razumjeti njegovu dinamiku, jer ono što se tamo događa može utjecati na klimu svugdje drugdje.
Obrazac zagrijavanja oceana je važan. Kada se gradijent ili količina toplinske razlike između tople i hladne vode povećava, struje između te dvije mase se ubrzavaju.
"ACC uglavnom pokreće vjetar, ali pokazujemo da su promjene u njegovoj brzini uglavnom posljedica promjena u gradijentu topline", rekla je koautorica Lynne Talley, fizička oceanografkinja u Scripps Oceanography.
Dugoročne podatke koji bilježe promjene u Južnom oceanu bilo je teško dobiti prije dostupnosti satelitskih instrumenata i Argo mreže. Ta mreža autonomnih plovaka, koji mjere oceanske uvjete kao što su temperatura i salinitet, započela je 1999. godine i dostigla puni kapacitet 2007. Potpuni komplet od 4000 plovaka diljem svjetskih oceana nastavlja prikupljati podatke do danas. Istraživači su tako mogli upotrijebiti opsežne podatke kako bi razlikovali trend ubrzane struje od prirodne varijabilnosti.
Koautori studije rekli su da je također vjerojatno da će se brzina struje još više povećati kako Južni ocean i dalje uzima toplinu zbog globalnog zatopljenja uzrokovanog ljudskim djelovanjem.
Izvor: Nature Climate Change