Tjedan podizanja svijesti o tinitusu - može li neuroznanost pružiti nadu?
Traženje pomoći tamo gdje je malo vjerojatno da će se naći
Za sada, dok se taj lijek još uvijek nazire u daljini, pacijenti koji traže liječenje često su izloženi frustraciji i ne vide kraj problema.
Otorinolaringolozi kažu kažu da problem nije u uhu, stoga oni ne mogu pomoći. Ni neurolozi obično nisu zainteresirani za ovaj problem, jer ga ne razumiju, a osim toga oblast koja obuhvaća tinitus je mala.
Nema opasnosti od manjka homeopatskih lijekova, vitamina i biljaka koje možete pronaći na Internetu, a koji obećavaju brzi oporavak od tinitusa. James Henry, koji radi za Državni centar za istraživanje rehabilitacije sluha na Medicinskom centru u Portlandu, kaže kako se trebamo čuvati tzv. lijekova s Interneta.
„Moj savjet je da budete skeptični prema svemu na Internetu“, rekao je Henry. „Nemojte da vas zavedu neispitane metode. Nemojte trošiti novac na stvari za koje nije dokazano da djeluju“.
Ali, ljudi koji pate od tinitusa nisu ostavljeni bez izbora. Henry istražuje načine liječenje tinitusa već 20 godina. Oni uključuju metode koje u liječenju koriste zvuk, savjetovanje i upravljanje ponašanjem. Dok se njihov uspjeh razlikuje od pacijenta do pacijenta, ove metode mogu biti korisne za mnoge od njih.
Kombinacija savjetovanja, terapije zvukom i tehnika suočavanja s problemom koje pomažu pacijentima da nauče kako se nositi s reakcijama na tinitus mogu biti vrlo učinkovite, rekao je. Njegov tim je razvio program od pet koraka koji uključuje procjenu sluha, korištenje vanjskih zvukova za upravljanje tinitusom i kognitivnu bihevioralnu terapiju, koja uči tehnikama suočavanja. Program u kojem se radi na koracima koristi se samo na razini koju svaki pacijent zahtijeva.
„One mogu uključivati duboko disanje i vježbe opuštanja – bilo što čime se može smiriti pacijenta“, rekao je. „Ako su pacijenti pod stresom, nauče sjesti, opustiti se, duboko udahnuti, zatvoriti oči i zamisliti nešto ugodno. Psiholog ih također uči tehnikama ometanja.“
Kognitivna bihevioralna terapija se pokazala posebno korisnom za mnoge pacijente s tinitusom, rekao je.
Jennifer Gans je klinička psihologinja i istraživačica koja se specijalizirala za ovakvu vrstu terapije za tinitus. Ona je zove terapijom potpune uključenosti uma. Prije šesnaest godina, gđu Gans je udario kamion i pet dana je bila u komi. Ta nesreća, i bolan oporavak koji je slijedio, naviknuli su je da upravlja bolom. Od tada je razvila program potpune svijesti za tinitus, zasnovan na tehnikama koje se koriste za kroničnu bol. Ključ programa jeste prihvatiti tinitus, rekla je. Na njega se treba usredotočiti, a ne odbijati ga i povlačiti se, kako bi se iskoristila postojeća snaga iscjeljivanja.
„Budisti imaju jednu izreku koja kaže da je bol u životu neizbježna, ali je patnja stvar izbora“, rekla je. „Radim s ljudima na njihovoj patnji zbog tinitusa, pomažem im da promijene svoj odnos prema tinitusu ili boli koja im u životu dođe na put.“
Ona to zove „ulaskom“ u tinitus i poredi s vožnjom na ledu.
„Ako pritisnete kočnicu kako ne treba, upravljanje automobilom će vam izmaći kontroli“, objašnjava. „Ali ako je koristite ispravno, dođete do trenutka kočenja gdje nakon nekog vremena iznenada uspostavite ravnotežu. I to je zapravo ono što ja vidim kao korisno kod tinitusa – ne odvlači vas od njega.“
De Mong je išao na jednu od radionica za tinitus koje je priredila Jennifer Gans i prisjeća se jedne od konačnih vježbi, tj. metode koju je Gans nazvala „disanje kroz tinitus“. Pomisao da radi tako nešto ga je užasavala, prisjeća se.
„Prepirao sam se s njom. Nisam želio to uraditi,“ rekao je. „Mislio sam da će biti bolno. Ali, nije bilo. Otkrio sam da olakšava tinitus. Znatno ga olakšava. On ne nestaje. Ali, moja reakcija na njega je bolja. To i danas radim.“
Čak i uz pomoć metode potpune svijesti i lijekova, De Mong je suočen sa stalnom borbom i s tinitusom i s depresijom koja mu se stalno nazire u mozgu, uvijek spremna da se pokaže u obliku još više tame i glasnih zvukova. Davanje izjava za ovu priču pogoršalo mu je tinitus, a depresija je postala izraženija.
Prije oko pet godina, napisao je osobni izvještaj o svom iskustvu s tinitusom i zabilježio je sve preglede kod liječnika, lijekove i terapije koje su mu pomogle, kao i one koje nisu.
„Vrijeme provedeno u tišini mi je bilo jedno od najdražih stvari“, napisao je. „Sada je tišina samo mučenje... Boli me. Kada sam u tihoj sobi samo želim istrčati iz nje što brže mogu.“
Čin pisanja o tinitusu činio se tako glasnim „da je izgledalo kao da mi zubar bušilicom buši mozak najvećom brzinom“, napisao je. „Ovo je bio najbolniji dokument koji sam ikada napisao“, završava. „Brutalno je da moram razmišljati o tome kako mi je tinitus promijenio život.“
Ali, kada se pogorša, ide kod psihijatra ili se vrati metodama suočavanja koje je naučio od Jennifer Gans na programu potpune svijesti.
„Na programu smo vježbali jogu, živjeli svjesno, radili smo vježbe disanja i vježbali tehnike opuštanja“, rekao je. „Ono što danas radim iz tog programa su vježbe disanja i svjestan život. Biti svjestan da razgovaram s vama, svjestan da sam u ugodnoj sobi, svjestan da nisam gladan. Da sam živ.“
U svibnju je Gans održala uvod u svoju radionicu s mnogo veterana. Pitala je svakoga da podijeli svoje iskustvo o tinitusu. Tyler Brown, ratni veteran, nabrojao je glasne zvukove kojima je bio izložen dok je služio u Iraku: borbeni avioni, automatske puške, eksplozije. Zbog tinitusa je osjetljiv na određene zvukove. Na primjer, izbjegava biti blizu pasa ili male djece.
„Čudno je to“, rekao je Brown. „Nekad je tinitus tu negdje, u pozadini i samo me nervira, boli me u ušima. A nekad me podsjeti na raznošenje vrata eksplozivom.“
Na radionici, Gans je veterane uputila da zatvore uči i usredotoče se na disanje. U ustima su držali grožđicu i razmišljali o njenoj teksturi i okusu. To je potpuno stanje uma, rekla je. „Biti prisutan i biti svjestan da si prisutan.“
Radionicu je završila pričom o divljim majmunima u staroj Indiji. Opisala je kokos s izdubljenom rupom i bananom unutar nje. Kokos je čavlom bio zakucan za korijen drveta i služio je kao zamka, objasnila je.
„Sada je rupa u kokosu bila posebna rupa,“ rekla je. „Velika tek toliko da šape majmuna uđu u nju, ali premala da majmun iz nje izvuče šaku i bananu.“
Svaki put, rekla je, majmuni su trčali do zamke, stavljali ruku u kokos, šakom uhvatili bananu, zaglavili se i bili uhvaćeni u zamku.
„Sve što su majmuni trebali uraditi kako bi se oslobodili jeste pustiti bananu, ali majmun ne misli o tome,“ rekla je. „Ne zovem nas majmunima, ali razmislite držite li se i vi nečega u trenutku kada je samo potrebno pustiti i imati slobodu.“
„Možda se i mi ovako ponašamo kada je riječ o tinitusu“, nastavila je. „Možda možemo vježbati kako pustiti stvari i vidjeti što će se dogoditi. Trebali bismo ih se manje držati.“
Ovaj tjedan se u Ujedinjenom Kraljevstvu obilježava kao tjedan podizanja svijesti o tinitusu. Iskoristimo ga kako bismo i mi pomogli ljudima oko sebe koji imaju ovakav problem, a i kako bismo se obavijestili o životu s njim.
Izvor: Psb.org, Tinnitus.org
Učitaj još...