Sve lošija tjelesna funkcija povezana s povećanim rizikom od smrti
Slabljenje tjelesne funkcije od oko 65. godine povezano je s povećanim rizikom od smrti, otkriva nedavno provedeno istraživanje. Znakovi sve većeg slabljenja tjelesne funkcije, poput poteškoća s ustajanjem sa stolice ili odijevanjem, pojavljuju se i do 10 godina prije smrti, pokazuju nalazi. Znanstvenici stoga sugeriraju da bi rano otkrivanje promjena u motoričkoj funkciji "moglo ponuditi mogućnosti za prevenciju i ciljane intervencije".
Dobro je poznato da motoričke funkcije, općenito poznate i kao fizičke funkcije ili tjelesne sposobnosti, opadaju s godinama, ali stope opadanja uvelike se razlikuju od osobe do osobe. I dok studije pokazuju da se pad kognitivnih (mentalnih) vještina može pojaviti do 15 godina prije smrti, nije jasno vrijedi li isto za tjelesne sposobnosti.
Kako bi to dodatno istražili, znanstvenici su ispitali nekoliko mjera motoričke funkcije za njihovu povezanost sa mortalitetom u razdoblju od 10 godina, u dobi od oko 65 godina. Njihovi nalazi temelje se na preko 6 000 sudionika Whitehall II studije, koja je regrutirala sudionike u dobi od 35 do 55 godina u razdoblju od 1985. do 1988., kako bi ispitala utjecaj društvenih, bihevioralnih i bioloških čimbenika na dugoročno zdravlje.
Između 2007. i 2016. sudionici su u tri navrata podvrgnuti procjeni motoričkih funkcija. To uključuje mjere brzine hodanja i vremena ustajanja stolice, zajedno s mjerama funkcioniranja i poteškoća u svakodnevnom životu, poput oblačenja, korištenja toaleta, kuhanja i kupovine namirnica.
Nakon što su uzeli u obzir druge potencijalno utjecajne čimbenike, istraživači su otkrili da je lošija motorna funkcija povezana s povećanim rizikom od smrtnosti od 22% za brzinu hodanja, 15% za snagu hvata i 14% za vremenski uspon sa stolice. Te su asocijacije postajale sve jače kasnije u životu.
Daljnja analiza pokazala je različite obrasce promjena između umrlih sudionika i onih koji su preživjeli. Na primjer, umrli sudionici imali su lošije vrijeme ustajanja sa stolice od preživjelih do 10 godina prije smrti, lošije funkcioniranje do sedam godina prije smrti i više poteškoća sa svakodnevnim aktivnostima do četiri godine prije smrti. Te su se razlike stalno povećavale u razdoblju do smrti.
Ovo je opservacijsko istraživanje, pa se ne može utvrditi uzrok. Ipak, kažu kako ovo istraživanje "dodaje rijetku literaturu o terminalnom padu motoričke funkcije i prvo je koje ispituje terminalne i starosne dugoročne putanje motoričke funkcije".
Ovi rezultati ukazuju na to da bi strategije za smanjenje ubrzanog opadanja trebale započeti prije starosti te da bi rano otkrivanje promjena motoričkih funkcija moglo ponuditi mogućnosti za prevenciju i ciljane intervencije, zaključuju.
Autori ističu da će, kako sudionici studije budu starili i kako bude dostupno sve više podataka, to pomoći u informiranju o razvoju intervencija za promicanje zdravog starenja.
Izvor: The BMJ