Stres u djetinjstvu skraćuje telomere i utječe na zdravlje u budućnosti
Dugotrajno proučavanje djece iz rumunjskih sirotišta sugerira da bi učinci stresa iz djetinjstva mogli biti vidljivi u njihovom DNK kad odrastu.
Prema istraživanju objavljenom u časopisu Molekularna Psihijatrija, djeca koja su svoje djetinjstvo provela u državnim rumunjskim sirotištima imaju kraće telomeri od djece koja su odrasla kod udomitelja. Telomeri su tampon-zone nekodirajućih DNK na krajevima kromosoma koje sprječavaju gubitak kodirajućeg-proteinskog DNK kada se stanice dijele. Telomeri postaju malo kraće svaki put kada se kromosom replicira tijekom diobe stanica, ali ih i stres može učiniti kraćima. Kraće telomeri povezane su sa mnoštvom bolesti kod odraslih, od dijabetesa do demencije.
Istraživanje je dio Bucharest Early Intervention Projecta, programa započetog od strane američkih istražitelja 2000. godine čiji je cilj bio usporedba zdravlja i razvoja rumunjske djece odgojene u stresnom okruženju sirotišta sa djecom odgojenom kod udomitelja koja su primala zasebniju pažnju i bolju kvalitetu njege.
Kada je istraživanje započelo, državna sirotišta su još bila uobičajena stvar u Rumunjskoj, a sustav udomiteljske skrbi utemeljen je posebno za ovaj projekt. Istraživanje se fokusiralo na 136 djece iz sirotišta starosti između 6 i 30 mjeseci, kojih je polovica nasumice dodijeljena udomiteljskim obiteljima. Druga je polovica ostala u sirotištima.
Istražitelji su pribavili uzorke DNK od djece kada su bila stara između 6 i 10 godina, i izmjerili duljinu njihovih telomera. Otkrili su da, što su više vremena djeca u ranom djetinjstvu provela u sirotištima (prije nego što su bili stari 4 i pol godina), to su im bile kraće telomeri.
"To pokazuje da njega iz državnih ustanova utječe na djecu skroz do molekularne razine." govori bolnička psihijatrica Stacy Drury sa sveučilišta u New Orleansu, i jedna od voditeljica istraživanja.
Novo polje
Druga su istraživanja otkrila kratke telomeri kod odraslih koji su iskusili psihološki stres u djetinjstvu, no biologija telomeri kod djece je još novo polje. Drury i njezin tim još ne mogu napraviti usporedbu telomera kod djece koja nisu pod njegom institucija jer „još nemamo normativni predložak za duljinu telomera kod mlade djece“, objašnjava pedijatar i autor istraživanja Charles Nelson. Drury, Nelson i kolege trenutno mjere dužine telomera kod djece koja su iskusila manje stresa u ranom djetinjstvu.
Tim kaže da se mnogi aspekti zdravlja djeteta mogu poboljšati ako ih se sa državne skrbi premjesti u obiteljsko okruženje. Ali može li to izazvati i da ta djeca ponovno povećaju svoje telomere? Iako se telomeri uobičajeno skraćuju sa godinama, mogu se produljiti kroz učinak enzima zvanog telomeraza.
Iiris Hovatta, sa sveučilišta u Helsinikiju, koja nije bila uključena u rumunjsko istraživanje, govori da skraćeni telomeri ne moraju biti trajni. "Istraživanja kod odraslih pokazuju da se duljina telomera kod pojedinaca može povećati s godinama, a to se uglavnom pojavljuje kod onih ljudi koji su u početku imali kraće telomere." kaže Hovatta.
Telomeri i zdravlje
Uskoro bismo mogli znati. Drury i njen tim su prošli tjedan dobili financiranje od Američke zdravstvene organizacije da naprave novo istraživanje rumunjske djece sada kada imaju 12 godina. Moglo bi ispasti da je okruženje sirotišta dovelo do epigenetskog programiranja koje je izazvalo da se telomeri kod djece nastave smanjivati brže no što je to normalno ili su im se telomeri ponovno produžili, kažu autori.
Novo istraživanje bi također moglo pomoći da se odgovori na pitanje jesu li kraće telomeri uzrok ili efekt lošeg zdravstvenog stanja. Istražitelji imaju podatke psihičkog i fizičkog zdravstvenog stanja djece raznih dobi, te sada analiziraju da li se djeca iz te dvije grupe razlikuju u pogledu mentalnog razvoja i fizičkog zdravlja. Uskoro će moći usporediti te podatke iz prošlosti sa novim podacima dužine telomera kod 12-godišnjaka.
"Stres je teško definirati" kaže Drury. "Ovi bi nam podaci mogli pokazati da li se dužina telomera može koristiti kao temeljni pokazatelj za sve kumulativne faktore koje zovemo štetna iskustva."
Izvor: Scientific American