Rizik za autizam uočen u abnormalnim posteljicama
Autizam je poželjno otkriti u što ranijoj dobi djeteta. Prvi znaci javljaju se unutar prve tri godine života. Upozoravajući je znak neodgovarajuće djetetove reakcije na podražaje iz okoline. Odbija tjelesni kontakt, na majčin smiješak ne odgovara smiješkom, ne uspostavlja kontakt očima. Razvoj govora je usporen, nepravilan, a neka djeca uopće ne govore. Karakteristično je ponavljanje pokreta i radnji. Dijete se često igra samo, ponavlja istu igru s istim predmetom kroz duže vrijeme. Događa se pružanje otpora prema učenju.
Istraživači s Yale School of Medicine otkrili su kako se mjeri rizik razvoja autizma kod novorođenčadi proučavajući abnormalnosti u posteljici kod rođenja, čime se omogućuje ranije otkrivanje i liječenje razvojnog poremećaja. Rezultati studije su objavljeni u online izdanju časopisa Biological Psychiatry.
U SAD-u svake godine, kod jednog od 50 djece je dijagnosticiran poremećaj autističnog spektra, prema podacima Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), ali dijagnoza se obično daje kada djeca imaju 3 do 4 godine ili kad su starija. Do tada su najbolje prilike za intervenciju izgubljene jer je mozak vrlo osjetljiv na liječenje u prvoj godini života.
Glavni autor Harvey Kliman, liječnik i znanstvenik u Odjelu za opstetriciju, ginekologiju i reprodukcijske znanosti na Yale School of Medicine i znanstveni suradnici s MIND Instituta Sveučilišta u Kaliforniji, otkrili su da abnormalni nabori posteljica i abnormalne izrasline stanica naziva inkluzija trofoblasta su ključni markeri za prepoznavanje novorođenčadi s rizikom nastanka autizma.
Kliman i njegov tim ispitao je 117 posteljica novorođenčadi rizičnih obitelji, onih s jednom ili više djece s autizmom. Te obitelji su sudjelovale u studiji pod nazivom „Pokazatelji rizika za autizam kod beba – učenje ranih znakova“ (Markers of Autism Risk in Babies – Learning Early Signs). Kliman je usporedio rizične posteljice sa 100 kontrolnih posteljica koje su prikupili istraživači sa Sveučilišta u Kaliforniji iz istog geografskog područja.
U rizičnim posteljicama bilo je čak 15 inkluzija trofoblasta, a ni jedna od kontrolnih posteljica nije imala više od dva. Kliman je rekao kako posteljica s četiri ili više inkluzija trofoblasta predviđa dojenče s 96.7% vjerojatnosti s rizikom za autizam.
Trenutno, najbolji rani marker za rizik autizma je obiteljska povijest. Parovi s djecom s dijagnosticiranim autizmom imaju devet puta veću vjerojatnost da će imati još jedno takvo dijete. Kad rizične obitelji imaju još djece, mogle bi se provoditi rane intervencijske strategije za poboljšanje ishoda. „Nažalost parovi bez poznate genetske podložnosti moraju se osloniti na identifikaciju ranih znakova ili pokazatelje koji se ne mogu očitovati do djetetove druge ili treće godine života“, kazao je Kliman.
„Nadam se da će dijagnosticiranje rizika razvoja autizma uvidom u posteljicu postati rutina i da će se djeci kod koje se pokazalo kako imaju povećan broj inkluzije trofoblasta pružiti rana intervencija i poboljšana kvaliteta života kao rezultat tog testa“, dodao je Kliman.
Izvor: Yale University