Najnovije spoznaje vezane uz tretmane neplodnosti

Ove najnovije spoznaje su predstavljene na godišnjem sastanku Europskog društva za ljudsku reprodukciju i embriologiju. Nije pronađena povezanost između lijekova za neplodnost i raka dojke, jajnika i maternice.

Prema rezultatima 30-godišnje studije praćenja, postoji malo dokaza da upotreba konvencionalnih hormona koji se koriste za stimulaciju jajnika u liječenju neplodnosti povećava dugotrajni rizika za dobivanje raka dojke i drugih genitalnih vrsta raka.

Rezultate je predstavio dr. Soccia sa Sveučilišta u Chicagu. Ova studija praćenja je provedena 2010. na uzorku od preko 9,000 žena koje su u periodu između 1965. i 1988. bile uključene u tretmane neplodnosti u SAD-u.

Znanstvena podloga iza ove studije, prema riječima dr. Soccia, je činjenica da lijekovi za neplodnost povećavaju razine ženskih hormona estradiola i progesterona, koji se povezuju s patogenezom raka dojke, jajnika i maternice. Lijekovi za stimulaciju jajnika i izvantjelesnu oplodnju su uključivali  klomifene (najčešće korišteni do 1980-ih) i gonadotropine.

„Rezultati prijašnjih studija su pokazali nedosljedne rezultate, no to je moguće pripisati malom broju ispitanika s relativno kratkim periodom praćenja, i nisu mogle kontrolirati neke druge prediktore za pojavu raka. I dalje brojna pitanja ostaju nerazriješena.“ - tvrdi dr. Soccia.

Kod žena koje su koristile klomifene nije utvrđena nikakva povezanost s povećanim rizikom za rak bilo koje vrste, osim u slučajevima kada su bile izložene velikom broju tretmana, što je značajno povećalo rizik za obolijevanje od raka dojke. Žene koje su koristile gonadotropine (obično u kombinaciji s klomifenima), također nemaju povećane rizike (neovisno o broju tretmana), osim onih koje nikad nisu rodile. S obzirom da se kod potonjih radilo o kombinaciji lijekova, moguće je da se tu više radi o utjecaju njihove neplodnosti, nego lijekova.

Unatoč generalno uvjerljivim rezultatima i jakoj statističkoj moći ove studije (u odnosu na prošle), dr. Soccia preporučuje nastavak praćenja ove populacije, i to iz dva razloga: sudionice su relativno mlade i još nisu u razdoblju kada je incidencija ovih vrsta raka najveća te je moguće da je nakon 80-ih značajno povećana proporcija pacijentica koje koriste gonadotropine za stimulaciju jajnika.

Djeca rođena nakon tretmana neplodnosti imaju veći rizik za obolijevanje od psihičkih poremećaja

Rezultati su dobiveni na populaciji djece rođena u Danskoj između 1969. i 2006., a predstavio ih je dr. Jensen sa Sveučilišta u Kopenhagenu. Od ukupne populacije (preko 2 milijuna djece), 5% su rodile žene koje su imale probleme s neplodnosti, a ostalih 95% žene bez takvih problema. Sva djeca su praćena do 2009.

Od one djece kojoj su dijagnosticirani različiti psihijatrijski poremećaji, pronađeno je da su djeca žena koje su imale problema s neplodnosti imala rizik veći za 33% (statistički značajna razlika). Pronađene su i značajne razlike u vrsti poremećaja - djeca rođena nakon tretmana imala su povećan rizik za shizofreniju, afektivne poremećaje, anksiozne poremećaje, poremećaje hranjenja, mentalnu retardaciju, poremećaje iz autističnog spektra i ADHD. Također je utvrđeno da je taj povećani rizik prisutan i u (mlađoj) odrasloj dobi.

Ovi rezultati sugeriraju da je 1.9% svih psihičkih poremećaja u Danskoj uzrokovano majčinom neplodnošću. To potkrepljuje dobivene rezultate - rizik postoji, ali je skroman. Unatoč opsežnosti studije nije utvrđeno je li rizik povezan s majčinom neplodnosti (genetičkom ili biološkom) ili sa samim tretmanom. Postoji opće vjerovanje da sama neplodnost ima veći utjecaj na potomke od tretmana. Poznato je da su psihički poremećaji jednim dijelom genetski određeni, stoga je moguće da su oštećeni geni koji su povezani s različitim psihičkim poremećajima ujedno povezani i sa problemom neplodnosti te ako se prenesu na potomstvo mogu povećati rizik za navedene poremećaje.

Ipak, dr. Jensen naglašava da ne postoje dosljedni rezultati u dugoročnim studijama ovog problema, no većinom pokazuju da nema snažne povezanosti neplodnosti, tretmana neplodnosti i rizika za nastanak psihičkih poremećaja. Varijabilnost rezultata može se pripisati ograničenom broju i kratkom vremenu praćenja ispitanika.

Navedena studija, zbog svoje opširnosti i dugog vremena praćenja, pruža realističnu procjenu rizika sve do mlađe odrasle dobi. Dr. Jensen smatra da bi stručnjaci za neplodnost trebali biti upoznati s ovim nalazima, ali i da se unatoč tom riziku trebaju razmotriti fizičke i psihičke dobrobiti trudnoće.

Ishod tretmana neplodnosti putem donorske sperme ovisi o kvaliteti sperme

Usprkos rezultatima studija koje pokazuju pad u kvalitete sperme s porastom dobi, analiza provedena u Newcastleu je pokazala da dob donora ne utječe na ishode tretmana neplodnosti te da je puno važniji faktor uspješnosti dob žene koja prolazi kroz tretman.

Zaključci su izvedeni iz analize svih tretmana s korištenjem donorske sperme koji su provedeni u periodu između 1991. i 2012. Ukupno je analizirano je vise od 230, 000 tisuća ciklusa tretmana.

Uz pretpostavku da se plodnost smanjuje s godinama, ispitanice su podijeljene prvo u dvije veće grupe (između 18-34 god/iznad 37.god) , a zatim u još dvije s obzirom na korišteni tretman (izvantjelesna oplodnja ili inseminacija). Donori sperme su bili podijeljeni u 6 dobnih skupina (najmlađa skupina je bila ispod 20 god., a najstarija 41-45 god.).

Kako je i očekivano, oba tretmana su pokazala različitu učinkovitost s obzirom na dob ispitanica (u grupi 18-34 god. 29% žena je uspješno rodilo, a u skupini iznad 37 god. samo 14%)

Kod žena u dobnoj skupini 18-34 god. (koja je na vrhuncu reproduktivnog potencijala) nije pronađena razlika u uspješnosti tretmana s obzirom na dob donora.  Žene u dobnoj skupini iznad 37 godina imale su manje šanse za začeće. Kod njih su pronađeni trendovi prema kojima su donori sperme koji su mlađi od 20 godina povezani s manje uspješnim ishodima od starijih donora (41-45 god). Ipak, ti trendovi nisu bili statistički značajni.

Ovi trendovi se objašnjavaju mogućnošću da su mlađi muškarci (ispod 20 godina) jednostavno  imali manje šansi u kojima bi se mogla dokazati njihova plodnost, u odnosu na starije skupine muškaraca. Uz to se smatra da je puno važnija kvaliteta sperme, a ne dob donora.

Dr. Choudhary  (predstavnica istraživanja) naglašava da dok je dob žene jasno povezana s padom plodnosti, još uvijek nema konsenzusa oko utjecaja dobi muškarca. Neke studije na tom području povezanost starije dobi oca sa slabijom kvalitetom sperme, s DNK mutacijama koje mogu negativno utjecati na ishode trudnoće, ali i drugim dugoročnim poremećajima kod potomstva.

Rezultati ove studije pokazali su da ne postoji razlika u uspješnosti tretmana s obzirom na dob donora, jer su u svim slučajevima odabrani donori s kvalitetnom spermom, što je puno važniji čimbenik.

Izvor: European Society of Human Reproduction and Embryology