Ljubav prema prirodi djelomično je nasljedna
Čovjekovo uvažavanje prirode i njihova sklonost posjećivanju prirodnih prostora nasljedne su karakteristike, prema opsežnoj studiji blizanaca u Ujedinjenom Kraljevstvu koju je vodio Chia-chen Chang s Nacionalnog sveučilišta Singapur.
Istraživači su ispitali 1153 para blizanaca u TwinsUK registru o tome kako doživljavaju prirodu, tražeći od njih da ocijene svoje poznavanje i želju da budu u prirodi te koliko često posjećuju prirodne prostore kao što su javni parkovi i privatni vrtovi.
Otkrili su da su jednojajčani blizanci, koji dijele gotovo 100% svojih gena, sličniji jedni drugima po svojoj orijentaciji prema prirodi i učestalosti posjećivanja prirode u usporedbi s dvojajčanim blizancima, koji dijele oko 50% genetskog materijala. Nasljednost se kretala od 46% za orijentaciju na prirodu do 34% za učestalost posjeta vrtu, što ukazuje na umjereni utjecaj genetike na način na koji ljudi doživljavaju prirodu.
Međutim, okolišni čimbenici objasnili su više od polovice razlika među pojedincima. Ljudi koji žive u urbanim sredinama obično imaju manje iskustva s prirodom, primjerice zbog ograničenog pristupa vrtovima, naglašavajući važnost dostupnosti u oblikovanju ponašanja u potrazi za prirodom. Nasljednost je također opadala s godinama, što sugerira da genetika može postati manje utjecajna kako ljudi stare i doživljavaju jedinstven skup okolišnih uvjeta.
Utvrđeno je da provođenje vremena u prirodnim prostorima poboljšava mentalno blagostanje, ali različiti ljudi različito doživljavaju prirodu i imaju koristi od nje. Ova studija pruža prve dokaze za genetsku komponentu i naše predispozicije prema prirodi i naše sklonosti posjećivanju prirodnih prostora.
"Provođenje vremena u prirodi povezuje se s boljim zdravljem i dobrobiti", dodaje Chang. "Studija blizanaca pokazuje da na želju osobe da bude u prirodi i koliko često to doživljava utječu i geni i osobna iskustva."
Izvor: PLoS Biol