Kako nas vidi novorođenčad
Kombiniranjem tehnologije, matematike i prethodnih saznanja o vizualnoj percepciji novorođenčadi, znanstvenici su napokon uspjeli odraslima prikazati koliko od svoje okoline novorođenče zapravo može vidjeti.
Rezultati nam govore da novorođenče staro dva do tri dana može percipirati lica i možda izraze lica koji iskazuju emocije na udaljenosti od 30 cm, što je jednako udaljenosti između majke i djeteta dok ga hrani. Ako udaljenost prekorači 60 cm, slika djeteta postane premutna da bi percipiralo lica i izraze lica.
Istraživanje su proveli znanstvenici s Instituta za psihologiju pri Sveučilištu u Oslu u suradnji s kolegama sa Sveučilišta u Uppsali i optikom Eclipse u Stockholmu u Švedskoj.
Žive slike
Istraživanje popunjava prazninu u našem znanju o vizualnom svijetu novorođenčadi koja je bila prisutna nekoliko desetljeća. To bi moglo pomoći objasniti i tvrdnje da novorođenčad može oponašati izraze lica odraslih tijekom prvih dana i tjedana svojega života, mnogo prije nego što je njihov vid dovoljno razvijen kako bi percipirao detalje iz njihove okoline. Ključna riječ je pokret.
„Prethodno, kad su znanstvenici pokušavali procijeniti što točno novorođenčad vidi, beziznimno su upotrebljavali nepomične fotografije. Međutim, stvarni je svijet dinamičan. Naša je zamisao bila da upotrijebimo slike u pokretu“, rekao je profesor emeritus Svein Magnussen s Instituta za psihologiju.
Ispitivanje stare ideje
Pri početku svoje karijere, Magnussen je proveo istraživanje o vizualnoj percepciji ljudi. Jednog se dana, otprilike prije 15 godina, našao u raspravi s kolegama o problemu ispitivanja toga može li zapravo novorođenčad percipirati izraze lica na ljudima oko sebe. Znanstvenici su se složili da ako je istina da bebe mogu vidjeti i oponašati izraze lica, razlog bi mogao biti da je to zbog toga što se lica pomiču.
„Tada nismo imali ni opremu niti tehničke kompetencije kako bismo ispitali našu ideju. Vratili smo se na nju ponovno tek prije godinu dana. Dakle, naši se rezultati temelje na staroj ideji koju u međuvremenu nitko nije ispitao“, rekao je.
Što izraze lica čini razumljivima?
Kako bi proveli testiranje, znanstvenici su morali kombinirati suvremene tehnike simulacije s prethodnim uvidom u funkcioniranje vida novorođenčadi. Dostupno nam je mnogo informacija o kontrastnoj osjetljivosti i prostornoj rezoluciji novorođenčadi zahvaljujući provedenim bihevioralnim istraživanjima najvećim dijelom tijekom 80-ih godina prošloga stoljeća. U to je vrijeme otkriveno da postavljanje lika ispred ravnomjerno sive podloge pred dijete prouzročuje da dijete usmjeri svoj pogled prema liku.
„Upotrebljavani su likovi koji su bili sačinjeni od crno-bijelih pruga. Odabirom određene širine i učestalosti pruga, polje bi izgledalo ravnomjerno sivo što bi odvratilo djetetov pogled od njega. Mijenjanje širine i učestalosti pruga u slaganju likova omogućilo je određivanje točne razine kontrasta i prostorne rezolucije potrebnih za privlačenje novorođenčetova pogleda prema tom liku“, govori Magnussen.
Drugim riječima, istraživači su imali pristup poprilično preciznim informacijama o vidu novorođenčadi. Međutim, nisu im bile poznate praktične posljedice tih informacija. Znači li to, na primjer, da novorođenče može vidjeti izraz lica odrasle osobe koja se nadvila nad njega?
Lakše je vidjeti pokrete
Lakše je raspoznati nešto što se kreće, nego zamagljenu nepomičnu fotografiju. Znanstvenici su snimili lica koja su izmijenila nekoliko emocionalnih izraza te su potom probrali informacije koje znamo da nisu dostupne novorođenčadi. Zatim su odraslih sudionicima dali da pogledaju snimke. Pretpostavka je bila da ako odrasli ne mogu raspoznati izraz lica, onda zasigurno ni novorođenčad ne može.
Odrasli su sudionici točno raspoznali izraze lica u trima od četiriju slučajeva gledajući snimke na udaljenosti od 30 cm. Kad je udaljenost povećana na 120 cm, omjer raspoznavanja sudionika bio je onakav kakav bi se mogao i očekivati od nasumičnog odgovaranja. To bi značilo da sposobnost raspoznavanja izraza lica na temelju vizualnih informacija dostupnih novorođenčetu doseže granicu na udaljenosti od otprilike 30 cm.
Popunjavanje praznine u temeljima
„Važno je napomenuti da smo istraživali samo ono što novorođenčad zapravo vidi, a ne i može li ona to razumjeti“, istaknuo je Magnussen.
Prethodni su se pokušaji rekonstrukcije vizualne stvarnosti novorođenčadi, na primjer u školskim udžbenicima, obično oslanjali na uzimanje normalne fotografije koju bi zatim zamaglili. Magnussen priznaje da je iznenađen kako nitko prije njih nije upotrijebio detaljne informacije koje posjedujemo o vizualnoj percepciji novorođenčadi. Dakle, ovo je prvi put da imamo konkretnu procjenu vizualnih informacija dostupnih novorođenčetu.
Magnussen i kolege zadovoljni su što su konačno mogli iznijeti zamisao koja je čekala svoj red 15 godina. Međutim, što se tiče daljnjeg razvoja rezultata, to će ostaviti drugima.
„Svi koji smo sudjelovali u ovom istraživanju trenutačno se ozbiljno bavimo drugim područjima istraživanja. Naše je stajalište: Sad je dio temelja na svojem mjestu. Ako itko drugi želi nastaviti dalje, to je na njemu“, rekao je Magnussen.