Istraživanje pokazalo koliko je duži život vezan uz tjelesnu aktivnost
Gotovo svi znaju da je vježba dobra za vas. Neki ljudi mogu čak i navesti razloge zašto održava vaše mišiće i zglobove jakima i kako se bori protiv određenih bolesti. No koliko vam ljudi može ispričati priču o tome zašto je i kako je tjelesna aktivnost ugrađena u ljudsku biologiju?
Tim evolucijskih biologa i biomedicinskih istraživača s Harvarda to pokušava u novoj studiji. U radu se izlažu evolucijski i biomedicinski dokazi koji pokazuju da su ljudi, koji su evoluirali da žive mnogo desetljeća nakon što su se prestali razmnožavati, također evoluirali kako bi bili relativno aktivni u svojim kasnijim godinama.
Istraživači kažu da tjelesna aktivnost kasnije u životu prebacuje energiju s procesa koji mogu ugroziti zdravlje prema mehanizmima u tijelu koji je produžuju. Pretpostavljaju da su ljudi evoluirali kako bi ostali fizički aktivni kako stare – i na taj način dodijelili energiju fiziološkim procesima koji usporavaju postupno propadanje tijela tijekom godina. To štiti od kroničnih bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes tipa 2, pa čak i neke vrste raka.
"Raširena je ideja u zapadnim društvima da je kako starimo normalno usporiti, raditi manje i povući se", rekao je evolucijski biolog s Harvarda Daniel E. Lieberman, glavni autor rada. "Naša poruka je obrnuta: kako starimo, postaje još važnije ostati fizički aktivan."
Istraživački tim, koji uključuje Aarona Baggisha i I-Min Leeja s Harvardske medicinske škole, vjeruje da je rad prvo detaljno evolucijsko objašnjenje zašto nedostatak tjelesne aktivnosti u dobi ljudi povećava rizik od bolesti i smanjuje dugovječnost.
Baggish, 47, koji je također i kardiolog te Lieberman, 57, dugogodišnji su prijatelji koji zajedno trče i često su raspravljali o idejama koje su ušle u novine tijekom jutarnjih trčanja.
Studija koristi rođake ljudskih majmuna kao polaznu točku. Istraživači ističu da su majmuni, koji obično žive samo oko 35 do 40 godina u divljini i rijetko prežive poslije menopauze, znatno manje aktivni od većine ljudi, što sugerira da je u ljudskoj evoluciji postojala selekcija ne samo da žive dulje nego i da budu fizički aktivniji.
To je posebno neugodno kada se usporedi sa suvremenim lovcima-sakupljačima, koji u prosjeku provode oko 135 minuta umjerene do snažne tjelesne aktivnosti dnevno. Ta razina kretanja – otprilike šest do deset puta više od prosječnih Amerikanaca – može biti jedan od ključeva zašto lovci-sakupljači koji prežive djetinjstvo obično žive oko sedam desetljeća, otprilike 20 godina nakon dobi u kojoj ljudi općenito prestaju imati djecu. Fosilni dokazi pokazuju da su ti produljeni životni vjekovi bili uobičajeni prije 40 000 godina, suprotno uvjerenju da je ljudski životni vijek donedavno bio kratak.
Tim je naglasio da je ključna zdravstvena korist tjelesne aktivnosti produžiti životni vijek čovjeka, koji se definira kao godine života provedene u dobrom zdravlju.
Istraživači su ispitali dva puta pomoću kojih cjeloživotna tjelesna aktivnost preraspoređuje energiju za poboljšanje zdravlja. Prvi uključuje uklanjanje viška energije od potencijalno štetnih mehanizama, poput skladištenja viška masnoće. Tim je također identificirao kako tjelesna aktivnost raspoređuje energiju za procese popravka i održavanja. Rad pokazuje da je osim sagorijevanja kalorija, tjelesna aktivnost fiziološki stresna, uzrokuje oštećenja u tijelu na molekularnoj, staničnoj i tkivnoj razini. Odgovor tijela na ovo oštećenje, međutim, u biti je jačanje.
To uključuje popravak suza u mišićnim vlaknima, popravak oštećenja hrskavice i zacjeljivanje mikrofraktura. Reakcija također uzrokuje oslobađanje antioksidansa i protuupalnih tvari povezanih s vježbanjem te pospješuje protok krvi. U nedostatku tjelesne aktivnosti, ti se odgovori manje aktiviraju. Pokazalo se da procesi popravka stanica i DNK smanjuju rizik od dijabetesa, pretilosti, raka, osteoporoze, Alzheimerove bolesti i depresije.
"Ključna poanta je da, budući da smo evoluirali da budemo aktivni tijekom cijelog života, naše tijelo treba tjelesnu aktivnost da bi dobro ostarjelo. U prošlosti je svakodnevna tjelesna aktivnost bila neophodna da bismo preživjeli, ali danas moramo odabrati vježbanje, odnosno dobrovoljnu tjelesnu aktivnost radi zdravlja i kondicije", rekao je Lieberman.
Razina tjelesne aktivnosti u svijetu se smanjuje kako strojevi i tehnologija zamjenjuju ljudski rad. Nedavna studija iz Liebermanovog laboratorija pokazala je da Amerikanci imaju manje tjelesne aktivnosti nego prije 200 godina.
"Ključ je učiniti nešto i pokušati to učiniti ugodnim kako biste to i dalje radili", rekao je Lieberman. "Dobra vijest je da ne morate biti aktivni kao lovci skupljači. Čak i male količine tjelesne aktivnosti - samo 10 ili 20 minuta dnevno - značajno smanjuju rizik od smrtnosti."