Djevojka s troje bioloških roditelja
Alana Saarinen jedna je od tek nekoliko ljudi na svijetu koji imaju tri biološka roditelja. Ne, ona nije rezultat nekog čudnog genetskog inženjerskog pokusa, nego dio novog načina liječenja neplodnosti koji je sada zabranjen. Postupak je uključivao prijenos dijela donorske stanice na jajnu stanicu majke, a ona sadrži male strukture koje se zovu mitohondriji. Kako takve strukture imaju svoj vlastiti genom, Alana trenutno ima DNK svojih troje roditelja.
Mitohondriji su organeli koje se nekad naziva staničnim izvorima energije. Te strukture stvaraju energiju u obliku adenozin trifosfata (ATP) koji djeluje kao energetski tijek života. Mitohondriji su čudni jer se umnožavaju neovisno od diobe stanica, a imaju i svoj vlastiti mali genom. Procjenjuje se da ljudski genom ima oko 30 000 gena, od kojih je 37 njih smješteno u nuklearnom genomu, a ostali se nalaze u mitohondrijalnom genomu. Mitohondrijalna se DNK nasljeđuje od majke, vjerojatno zato što jajne stanice sadrže znatno više molekula takve DNK nego sperma.
Mnoštvo se bolesti može javiti kao rezultat lošeg mitohondrija, što uglavnom djeluje na stanice mozga, srca, skeletnih mišića i dišnog sustava. Koliko će bolest biti teška ovisi o tome koja su tkiva bila zahvaćena, ali općenito teško onesposobljavaju osobu i često su smrtonosna. Zato se u Ujedinjenom Kraljevstvu sada razmatra ozakonjivanje zamjene mitohondrija kako bi se spriječile nasljedne bolesti. Ipak, to nije razlog zašto su Alanini roditelji sudjelovali u tom postupku.
Alanina majka 10 je godina pokušavala začeti in vitro oplodnjom. Posljednje joj je rješenje bio dolazak u institut Sveti Barnaba u New Jerseyu na kojem se još devedesetih godina uvodio postupak poznat kao citoplazmatski prijenos. Bilo je moguće da je greška bila u mitohondriju, te da stoga nije mogla začeti, tako da su znanstvenici zamijenili dio njene jajne stanice koji sadrži mitohondrij, a to je citoplazma, dijelom donorske stanice.
Kao rezultat citoplazmatskog prijenosa u toj klinici rođeno je 17 beba, ali javile su se sumnje jer je jedna žena pobacila, druga beba se rodila bez X kromosoma, a kod dvoje djece su se razvili poremećaji. Ipak, teško je reći jesu li se ti problemi javili upravo zbog tog postupka.
Nakon tri opširna istraživanja koja su proučavala sigurnost zamjene mitohondrija, zaključeno je da postupak „nije nesiguran“. Stoga, o njegovom odobrenju političari trenutno razgovaraju, ali vjerojatno je da će biti nužno provesti još studija prije donošenja odluke.
Neki su znanstvenici zabrinuti da bi ozakonjivanje postupka vremenom moglo dovesti do stvaranje „dizajniranih“ beba, što bi bio pokušaj ljudi da se „igraju Boga“, a drugi su zabrinuti zbog sigurnosti jer su neke studije na životinjama pokazale da su nastali potomci s promijenjenim kognitivnim sposobnostima i promjenama u starenju. Ipak, neki predlažu da su studije nevažeće jer su provedene na genetski povezanim životinjama. Pored toga, zamjena mitohondrija istraživana je više nego druge tehnike potpomognute oplodnje koje su u širokoj uporabi.
Moguće je poboljšati kvalitetu života pojedinaca koji pate od mitohondrijskih oboljenja, ali ona nisu izlječiva. Odobrenje ovog postupka bi moglo pomoći u sprječavanju oboljenja koja trenutno zahvaćaju oko 5 000 ljudi u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Izvor: Ifl