Zašto preuveličavamo veselje roditeljstva?
Svi roditelji znaju kako je dijete blagoslov - osim kada se radi o noćnoj mori u koju se uklapaju vrištanje, pune pelene, šmrkljavi nosići i ratovi koji se vode oko odlaska na spavanje, domaćih zadaća i odjeće. Da ni ne govorimo o beskonačnim računima. Pojedini ekonomisti vodili su rasprave o tome kako je dijete loša ekonomska investicija, na kraju krajeva, jeftinije je zaposliti nekoga da se skrbi o vama do kraja života, nego podizati dijete. Sada dolazimo do novih saznanja i istraživanja koja pokazuju da djeca nisu samo ekonomski neisplativa nego i doslovno dovode roditelje do života u zabludi.
Istraživači već neko vrijeme znaju kako su roditelji koji žive s djecom puno manje smireniji od ljudi koji ne žive s malom djecom. Roditelji su također više ljuti i depresivniji od osoba bez djece, a svako iduće dijete to još dodatno potiče. Također, parovi koji su se odlučili ne imati djecu imaju bolje brakove koji ih više ispunjaju. Naravno, svi ti dokazi neće umanjiti želju za rađanjem, koja je jedna od najsnažnije kodiranih poriva ugrađenih u našu DNK. Međutim, nova istraživanja pokazuju kako roditelji zavaravaju sebe uvjeravajući se kako bi imanje djece trebalo biti puno nagrađivanije nego što ono zaista je. Na kraju se pokazalo kako su se roditelji našli u jednoj velikoj iluziji.
Istraživanje koje dolazi do takvog zaključka nalazi se u časopisu Psychological Science, gdje je prikazano kroz dvije studije provedene od strane Richarda Eibacha i Stevena Mocka, psihologa sa Sveučilišta Watreloo iz Ontaria. Studije su testirale hipotezu o "idealiziranju emocionalnih nagrada roditeljstva koje pomažu roditeljima racionalizirati financijske troškove podizanja djece."
Njihova hipoteza potiče iz teorije kognitivne disonance koja govori kako su ljudi visoko motivirani za opravdavanje, negiranje ili racionaliziranje kako bi smanjili kognitivnu neugodu i zadržali konfliktne ideje. Kognitivna disonanca objašnjava zašto nam osjećaji nekada mogu biti paradoksalno gori kada se nešto lijepo dogodi ili paradoksalno bolji kada se nešto ružno dogodi. Na primjer, u jednom eksperimentu koji je vodio psiholog sa Princetona, Joel Cooper, sudionici su trebali napisati bešćutne eseje o uskraćivanju financija za pomoć osobama s invaliditetom. Kada je sudionicima kasnije rečeno da su bili jako suosjećajni - što im je trebalo izazvati pozitivne osjećaje - oni su se zapravo osjećali još gore jer su napisali dotične eseje.
Učitaj još...