Sastav mozga pri rođenju povezan s jezičnom sposobnosti djece
Unutar maternice i čim dođu na svijet, bebe upijaju informacije iz svoje okoline i odraslih oko sebe, a brzo nakon rođenja uče kako započeti komunikaciju kroz plač, zvukove, hihotanje i druge vrste govora. No, s koliko se jezičnih vještina dijete rađa i koliko na njihov komunikacijski razvoj utječe njihovo okruženje i odgoj?
Prateći desetke djece tijekom pet godina, istraživač sa sveučilišta Boston pomno je promatrao vezu između toga kako je bebin mozak strukturiran u djetinjstvu i njihove sposobnosti učenja jezika u ranoj dobi te u kojoj mjeri okolina igra ulogu u razvoju mozga i jezika.
Novo istraživanje objavljeno u časopisu Developmental Cognitive Neuroscience otkriva da bi organizacijski putevi mozga mogli postaviti temelj za djetetove sposobnosti učenja jezika u prvoj godini života. Ti su putevi poznati kao bijela tvar i djeluju kao veze između milijardi neurona - nazvanih siva tvar - koji obuhvaćaju moždano tkivo. To omogućuje razmjenu signala i sve različite zadatke i funkcije koje moramo obavljati, kao i sve biološke procese koji nas održavaju.
"Često se koristi korisna metafora: putovi bijele tvari su autoceste, a područja sive tvari odredišta", kaže neuroznanstvenica i licencirana logopedica Jennifer Zuk, koja je vodila studiju. Zuk kaže da što više netko radi određeni zadatak, poput učenja novog jezika, to su putevi u dijelu mozga koji je odgovoran za taj zadatak snažniji, dopuštajući učinkovitiji protok informacija kroz autoceste bijele tvari. Nedavni dokazi ukazuju na to da se bijela tvar najbrže razvija unutar prve dvije godine života, kaže Zuk.
Osim razvoja bijele tvari, znanstvenici su odavno znali da okolina također igra važnu ulogu u oblikovanju jezičnih sposobnosti osobe, kaže Zuk. No ostaju mnoge neizvjesnosti oko toga je li priroda ili odgoj dominantniji u određivanju sastava bijele tvari i koliko dobro dijete nauči komunicirati.
U ovoj studiji Zuk i njeni kolege tražili su odgovore na nekoliko konkretnih pitanja: od najranije dobi, u kojoj mjeri predisponirana struktura mozga i genetika igraju ulogu u razvoju? Razvija li se mozak u tandemu s jezikom i je li okolina u konačnici pokretač napretka? Ili su jezične vještine uglavnom nešto prema čemu su pojedinci predisponirani od početka?
Kako bi to istražili, istraživači su se sastali s 40 obitelji s bebama kako bi snimili mozak dojenčadi pomoću magnetske rezonancije (MRI) i prikupili prve takve podatke o bijeloj tvari razvoj. To nije mali podvig, s obzirom na to da su bebe morale čvrsto spavati kako bi se omogućilo jasno hvatanje njihove moždane aktivnosti i strukture pomoću MRI.
"To je bio tako zabavan proces, a također i onaj koji zahtijeva puno strpljenja i ustrajnosti", kaže Zuk, koja je morala svladati izazov da se bebama od četiri do osamnaest mjeseci omogući dovoljno udobno spavanje kroz MRI proces - glasni zvukovi magnetske rezonancije mogli bi biti vrlo ometajući za usnulu bebu. "U svijetu postoji vrlo malo istraživača koji koriste ovaj pristup, jer MRI uključuje prilično bučnu pozadinu, a za provedbu toga vrlo je važno da dojenčad bude u prirodno dubokom snu.", rekla je.
Jedan važan put bijele tvari koji su istraživači razmotrili pomoću magnetske rezonancije naziva se arcuate fasciculus, koji povezuje dvije regije mozga odgovorne za proizvodnju i razumijevanje jezika. Koristeći MRI, istraživači su izmjerili organizaciju bijele tvari gledajući koliko lako voda difundira kroz tkivo, ukazujući na gustoću puta.
Pet godina kasnije, Zuk i njezini suradnici ponovno su se sastali s djecom i njihovim obiteljima kako bi procijenili jezične sposobnosti svakog djeteta u nastajanju. Njihove procjene testirale su znanje svakog rječnika, njihovu sposobnost prepoznavanja zvukova unutar pojedinih riječi i njihovu sposobnost miješanja pojedinačnih zvukova kako bi razumjeli riječ koju stvara.
Prema njihovim nalazima, djeca rođena s većim pokazateljima organizacije bijele tvari imala su bolje jezične vještine pet godina kasnije, što sugerira da bi komunikacijske vještine mogle biti snažno povezane sa predisponiranom strukturom mozga. No, kaže Zuk, ovo je samo prvi dio vrlo složene zagonetke.
"Možda bi individualne razlike u bijeloj tvari koje smo primijetili u djetinjstvu mogle biti oblikovane nekom kombinacijom dječje genetike i njihovog okruženja. No, intrigantno je razmišljati o tome koji bi specifični čimbenici mogli rano uspostaviti učinkovitiju organizaciju bijele tvari", rekla je.
Iako njihovi nalazi ukazuju na to da je temelj za jezik uspostavljen u djetinjstvu, stalno iskustvo i izloženost jeziku zatim se nadovezuju na te temelje kako bi podržali krajnje ishode djeteta. Zuk kaže da to znači da tijekom prve godine djetetova života postoji stvarna prilika za veću okolišnu izloženost jeziku.
Zuk i njezini istraživački partneri planiraju nastaviti istraživati odnos između ekološke i genetske komponente učenja jezika. Njihov je cilj pomoći roditeljima i starateljima da identificiraju rane čimbenike rizika u razvoju jezika kod male djece i odrede strategije za jačanje komunikativnih vještina beba u ranom životu.
Izvor: Science Direct