Psihološki šok - simptomi i kako se nositi sa šokom
Psihološki šok nastupa kada doživite nalet snažnih emocija i odgovarajuću fizičku reakciju, kao odgovor na (obično neočekivani) stresni događaj. Razumijevanje ove reakcije prije nego što se dogodi može vam pomoći da je prepoznate i bolje se nosite s njome.
Psihološki šok mogu pokrenuti različite situacije. To može biti automobilska nesreća, prekid veze, bolest djeteta, situacije koje uzrokuju strah poput turbulencija u zrakoplovu, sudske tužbe, svjedočenje nečemu strašnom (objektivno ili subjektivno), traumatične novinske priče, kad vas zaustavi policija, financijski problemi, posjet zubaru (neki zubari kažu da su pacijenti ponekad toliko u šoku da brkaju lijevu i desnu stranu i općenito teže surađuju).
Obično će vaš stupanj reakcije ovisiti o tome koliko ste blizu događaja. Na primjer, vijest o tome da je dijete vašeg prijatelja umrlo ili je ozlijeđeno, stresnija je nego čuti da se to dogodilo prijatelju prijatelja. Međutim, čak i događaji koji ne utječu na vas osobno mogu izazvati neočekivano jake reakcije straha. Čak i čitanje o anksioznosti može izazvati osjećaj tjeskobe - pa, ako ste skloni tjeskobi, nemojte se iznenaditi ako neke od tih senzacija doživite čitajući ovaj članak.
Početak simptoma psihološkog šoka predstavlja nalet adrenalina. Možete se početi osjećati čak i fizički bolesno, a čest je osjećaj nagona na povraćanje ili proljev. Misli vam mogu postati mutne, a možete doživjeti i nešto što se opisuje kao izvantjelesno iskustvo kao da gledate film, a ne sudjelujete u događajima. Čest je osjećaj stezanja u prsima. Može vam se javiti poriv na vrištanje ili urlanje, a nekada se javlja i želja za bijegom.
Ovi simptomi dio su akutnog odgovora tijela, odnosno instinktivnog nagona za borbu ili bijeg. Vaše vas tijelo na ovaj način priprema za brzu akciju bez razmišljanja. Krv se počinje slijevati u mišiće kako bi postali spremniji na trčanje. Česta je i hiperventilacija koja vodi do kognitivnih simptoma opijenosti.
Budući da je u stanju šoka teško ispravno razmišljati, trebali biste si dati vremena i pokušati se smiriti prije nego što poduzmete ikakve akcije. U suprotnom ćete doći u napast da donesete lošu odluku, poput na primjer bijega s mjesta automobilske nesreće koju ste sami skrivili. Ovaj poriv na bijeg ne znači da ste loša osoba, već predstavlja vaš instinktivni nagon za bijegom. Stoga je nakon šoka uvijek potrebno uzeti neko vrijeme kako bi vam mozak ponovo počeo normalno funkcionirati. Isto tako, nemojte nikoga ili ništa udariti pošto je to samo nagom za reakciju borbe.
S obzirom na to da ste doživjeli nalet hormona stresa, trebat će vam i do nekoliko sati kako biste se vratili u normalu. Za to biste se vrijeme mogli osjećati vrtoglavicu ili tenziju u mišićima te bolove i ukočenost. Ovo se javlja zbog naleta krvi u mišiće, što je proces koji vas sprema upravo za reakcije bijega ili borbe.
Dok čekate da se vaše tijelo normalizira ne morate ništa raditi. Vaše tijelo zna što treba učiniti. Brinite za sebe najbolje što možete - na primjer, potražite društvenu podršku tako da nekome ispričate što se dogodilo.
Iako psihološki šok može biti intenzivan, vaše će se tijelo zadržati u ovom stanju samo kratko vrijeme. Ljudi se izuzetno dobro mogu nositi s traumatičnim iskustvima. Razumijevanjem onoga što se događa s vašim tijelom i načinom razmišljanja za vrijeme šoka, ovo stanje čini manje strašnim. Ipak, ako osjetite da je vaša reakcija na traumu trajna, educirajte se o tome kako se nositi sa svojim osjećajima i po potrebi posjetite psihoterapeuta ili savjetnika kako biste s nekime "proradili" osjećaje. Izvor: Psychology Today