Kako mozak zna čine li naše radnje zapravo razliku?

Utvrđivanje imamo li kontrolu nad situacijom nije samo pitanje pokušaja i pogreške. Na našu sposobnost da to učinimo snažno utječu unutarnji čimbenici, najviše naše mentalno stanje. Visoka razina stresa, tjeskobe i depresije narušava osjećaj kontrole ljudi, često ih tjerajući da vjeruju da njihovi postupci nisu važni, čak i kada jesu.

Znanstvenici desetljećima istražuju kako ovaj složeni kognitivni proces funkcionira. Međutim, zbog konceptualnih i metodoloških nedoumica, napredak je bio spor. U novoj studiji, objavljenoj u časopisu Nature Human Behaviour, istraživači iz Zaklade Champalimaud u Portugalu i Dondersovog instituta za mozak, kogniciju i ponašanje u Nizozemskoj predstavljaju napredak u tom polju.

"Mehanizam koji smo otkrili nije razmatran prije, ali prikupili smo dovoljno dokaza - od ponašanja do neuralne aktivnosti - da snažno sugeriramo da je to doista način na koji mozak izračunava mogućnost kontrole", rekao je glavni autor studije, Romain Ligneul, postdoktorski istraživač u Zakladi Champalimaud.

Imate li kontrolu?

Kako bi utvrdio kako mozak procjenjuje mogućnost kontrole, tim je prvo morao osmisliti pravi eksperiment. Ali kako se subjektivni osjećaj kontrole neke osobe može objektivno izmjeriti?

"Da bih dao intuitivnu ideju o tome kako naš zadatak funkcionira, volim koristiti metaforu", rekao je Ligneul. "Zamislite da hodate po kući virtualne stvarnosti u kojoj svaka soba ima dvoja vrata koja ponekad mijenjaju boju."

Tim je dizajnirao različite kuće koje izgledaju identično, ali imaju jednu ključnu razliku: mogu se kontrolirati ili ne. U "upravljačkim kućama" boja vrata određuje u koju sobu vode. Nakon što naučite ispravne asocijacije između boje vrata i sobe, možete odabrati kamo ćete ići dalje. Nasuprot tome, u "kućama koje se ne mogu kontrolirati" redoslijed soba je fiksiran. Tako, na primjer, ako ste u kuhinji, bilo koja vrata bi vas odvela u kupaonicu, čineći vaš izbor besmislenim.

"Budući da kuće izgledaju slično, možemo prebacivati ​​sudionike između upravljivih i nekontroliranih kuća bez njihovog znanja", rekao je Ligneul. "Onda ih pustimo da malo istraže kuću prije nego što pitamo: koja soba se nalazi iza bilo kojeg od dvaju vrata ispred vas?"

Kada se pitanje pojavi, možda još niste u potpunosti shvatili što se događa. Pogotovo jer bi s vremena na vrijeme algoritam zbunio subjekte mijenjajući asocijacije na vrata i sobe. Ipak, vaš će odgovor otkriti što vam govori vaša intuicija. Ako osjećate da nemate kontrolu, rekli biste da oba vrata vode u istu sobu. Međutim, ako smatrate da je vaš izbor važan, odredili biste drugu sobu za svaka vrata.

Glumac protiv gledatelja

S ovim pametnim eksperimentalnim dizajnom, tim je otkrio novi mehanizam koji objašnjava kako mozak procjenjuje mogućnost kontrole. "Otkrili smo da postoje dva procesa učenja koja se odvijaju paralelno: glumac i gledatelj. Mozak kontinuirano prati i uspoređuje ta dva procesa kako bi odredio koji je bolji u predviđanju", objasnio je Zachary Mainen, glavni istraživač u Zakladi Champalimaud i koautor studije.

"Tenis je dobar primjer kako sustavi funkcioniraju", dodao je Ligneul. "Sustav glumaca bio bi dominantan kada dođete na red za serviranje, jer vaš mozak treba izračunati koje akcije će generirati najbolju putanju. Međutim, ako ste u povratnoj poziciji, onda ne možete učiniti ništa da odredite gdje će lopta završiti. U tom slučaju bi se vaš mozak odlučio za sustav gledatelja kako biste bili spremni kada vam lopta dođe."

Test stresa

Timov novi model učenja dobio je dodatnu podršku kada su dodali naglasak u jednadžbu. "Slično kao kod anksioznosti i depresije, poznato je da izloženost nekontroliranim stresorima dovodi do iluzija nedostatka kontrole", rekao je Ligneul. "Mi smo stoga zaključili da ako je naš model doista ispravan, onda bi izlaganje sudionika takvim stresorima prije zadatka trebalo nagnuti vagu prema sustavu gledatelja."

Stres test je potvrdio njihovu hipotezu. Sudionici koji su dobili niz nekontroliranih blagih strujnih udara skloni su zauzeti položaj gledatelja. I što je njihova opća razina stresa bila viša za početak, to je manipulacija bila učinkovitija. S druge strane, iako su efektivno primili isti broj šokova, sudionici koji su mogli poduzeti mjere kako bi izbjegli šokove bili su bolji u implementaciji modela glumca.

Zašto bi ta rana iskustva kasnije utjecala na percepciju ljudi o mogućnosti kontrole? Prema Ligneulu, postoje dvije hipoteze. Prvi je da visoka razina stresa može potaknuti emocionalne procese koji narušavaju izvedbu u kognitivnim zadacima. Drugi, za koji smatra vjerojatnijim, jest da su zapravo samo racionalni. "Njihovo ih je iskustvo naučilo da se svijet ne može kontrolirati. Dakle, kada se približe novoj situaciji, ova pretpostavka vodi njihova predviđanja i proces donošenja odluka", sugerirao je.

Novi moždani sklop

U završnom dijelu studije znanstvenici su istraživali neuronsku osnovu ovog mehanizma. Ovoga puta sudionici su zadatak obavili unutar MRI skenera koji je prikupljao slike njihove moždane aktivnosti u stvarnom vremenu. Koristeći ovaj pristup, tim je odredio nekoliko ključnih područja mozga.

"Pronašli smo određene strukture mozga koje kodiraju signale koji se odnose na proces učenja aktera i druge koje kodiraju oba procesa. To znači da mozak može usporediti te različite izvore u bilo kojem trenutku kako bi procijenio mogućnost kontrole", objasnio je Lignuel.

Je li iznenađujuće da isto područje mozga predstavlja oba procesa? "Nipošto", odgovorio je Ligneul. "Budući da se ta dva procesa moraju kontinuirano uspoređivati, kolokalizacija bi pomogla osigurati da se usporedba može dogoditi brzo."

Razvoj, depresija i kontrola

Naoružani ovim nizom uvida, tim planira niz naknadnih studija. "Naši nalazi imaju široke implikacije u različitim područjima", rekao je Ligneul. "Uzbuđeni smo što možemo istražiti kako se ovaj mehanizam razvija s godinama i kako različiti čimbenici, poput odrastanja u stresnom okruženju, utječu na to. Također, veselimo se istraživanju ovog mehanizma u kontekstu mentalnih poremećaja. Vjerujemo da će ovo pristup će rasvijetliti zašto depresija dovodi do iluzija o nedostatku kontrole i kako djeluju psihijatrijski lijekovi, a to su široko otvorena pitanja", zaključio je.

Izvor: Medical Xpress