Emocionalni mozak fizički različit od racionalnog
Istraživači sa Sveučilišta Monash pronašli su postojanje fizičkih razlika u mozgu ljudi koji reagiraju emocionalno na osjećaje drugih ljudi u usporedbi s onima koji reagiraju više realno. Istraživanje je objavljeno u časopisu NeuroImage.
Studija koju je vodio Robert Eres pri sveučilišnoj Psihijatrijskoj školi istakla je suovisnost gustoće sive mase te kognitivne i afektivne empatije. Studija je izučavala koju vrstu empatije ljudi pokazuju ovisno o broju moždanih stanica u određenom dijelu mozga.
Afektivna ili kognitivna empatija
„Ljudi koji izražavaju afektivnu empatiju se najčešće lako prestraše gledajući horor filmove ili zaplaču na tužne scene. Oni koji više izražavaju kognitivnu empatiju su racionalniji kao npr. klinički psiholog u seansi s klijentom“, kaže gospodin Eres.
Istraživači su se koristili VBMom (Voxelovom morfometrijom) pri utvrđivanju u kojoj mjeri se prema gustoći sive tvari kod 176 sudionika mogu predvidjela rezultati na testovima koji su mjerili nivo kognitivne empatije u odnosu na afektivnu ili emocionalnu empatiju.
Suodnos vrste empatije s gustoćom sive tvari u pojedinom dijelu mozga
Rezultati su pokazali da osobe s većim brojem odgovora za afektivnu empatiju imaju veću gustoću sive tvari u insuli, području koje se nalazi u sredini mozga. Oni koji su imali veći broj odgovora za kognitivnu empatiju pokazuju veću gustoću u središnjem dijelu moždane opne iznad corpus callosuma koje povezuje dvije hemisfere mozga.
“Povezani rezultati provedenih testova potvrđuju da je empatija sinteza više komponenti, sugeriraju da su afektivna i kognitivna empatija različito zastupljene u moždanoj morfometriji te osiguravaju dokaze da empatiju zastupaju različite neuronske i strukturne međuveze”, zaključuje studija.
Dobiveni rezultati potiču nova pitanja, mogu li ljudi treningom povećati jedna vrsta empatije te mogu li izgubiti svoj empatijski kapacitet ako ga dovoljno ne koriste.
Kad koristimo empatiju? Može li se empatija trenirati? Gubimo li empatičnost ako ju ne koristimo?
„Ljudi svakog dana, bili toga svjesni ili ne, koriste empatiju kao dio društvenog životu“, kaže gospodin Eres.
„Koristimo je u komunikaciji, pri razvijanju odnosa i objedinjavanju našeg razumijevanja drugih.“
Istraživanje potiče nova pitanja - može li se praksom postati empatičniji, hoće li dijelovi mozga uslijed treninga postati veći te možemo li izgubiti sposobnost empatije ako ju dovoljno ne koristimo.
„U budućnosti testovima želimo istražiti uzročnost kako treniranje empatije kod ljudi vodi ka promjenama strukture mozgu te istražiti da li oštećenja mozga izazvana moždanim ili srčanim udarom dovode do gubitka empatije“, kaže gospodin Eres.
Studija sa Sveučilišta Monash ukazuje na suodnos empatije i gustoće sive tvari u pojedinom dijelu mozga te prema tome pokazujemo afektivnu ili kognitivnu empatiju. Studija nameće i nova pitanja, može li se određena vrsta empatije trenirati te da li oštećenja mozga uslijed moždanog ili srčanog udara dovode do gubitka empatije. Znanstvenici vjeruju da će odgovore na ista dobiti daljnjim istraživanjima.
Izvor: SciDaily