Emocionalna inteligencija je mapirana u mozgu
Još se davno govorilo kako visina kvocijenta inteligencije (IQ) govori samo koliki ćete kvocijent inteligencije postići na testovima IQ-a, a da s uspjehom i zadovoljstvom u životu i nema baš mnogo veze.
Zbog toga se pojavila nova mjera – emocionalna inteligencija (EQ) - sposobnost prepoznavanja osjećaja, njihovog jasnog identificiranja, razumijevanja, sposobnosti kontroliranja i korištenja za izražavanje misli. Koncept EQ svoju je svjetsku afirmaciju doživio je 1994. godine kada je Daniel Goleman objavio bestseller "Emocionalna inteligencija".
Nova studija o 152 vijetnamska veterana s oštećenjima mozga povezanim s borbama nudi prvu detaljnu kartu moždanih regija koje pridonose emocionalnoj inteligenciji – sposobnosti za obradu emocionalnih informacija i upravljanje društvenim svijetom.
Studija je pokazala značajno preklapanje između opće inteligencije i emocionalne inteligencije, što se tiče ponašanja i mozga. Viši rezultati na općim testovima inteligencije značajno su se podudarali s višim dostignućima u mjerenju emocionalne inteligencije, a mnoge moždane regije važne su za oboje.
Rad je objavljen u časopisu Social Cognitive & Affective Neuroscience.
„Bila je to izvanredna grupa pacijenata za istraživanje, uglavnom zbog toga što nam je omogućeno da utvrdimo stupanj do kojeg je oštećenje određenih područja mozga povezano s poremećajima u određenim aspektima opće i emocionalne inteligencije,“ rekao je voditelj istraživanja Aron K. Barbey, profesor neuroznanosti, psihologije te znanosti govora i zvuka s BeckmanInstitute for Advanced Science and Technology, Sveučilište Illinois.
Prethodna studija pod vodstvom prof. Barbeyja je mapirala živčane osnove opće inteligencije analiziranjem toga kako određena oštećenja mozga (u većem uzorku vijetnamskih veterana) uzrokuju poremećaje u dostignućima na testovima osnovnih kognitivnih procesa.
U obje studije znanstvenici su udružili podatke CT skeniranja mozgova sudionika da bi stvorili zajedničku 3D kartu kore mozga. Podijelili su ovaj složeni mozak u 3D jedinice nazvane voxeli. Usporedili su kognitivne sposobnosti pacijenata s oštećenjima određenih voxela ili nakupina voxela s onima pacijenata bez oštećenja tih moždanih regija. To je omogućilo istraživačima da odrede područja mozga bitna za određene kognitivne sposobnosti, kao i ona koja značajno pridonose općoj inteligenciji, emocionalnoj inteligenciji, ili i jednoj i drugoj.
Otkrili su da su određene regije u frontalnom korteksu (iza čela) i parijetalnom korteksu (vrh mozga na stražnjem dijelu lubanje) važne i za opću i za emocionalnu inteligenciju. Poznato je da je frontalni korteks uključen u reguliranje ponašanja. Također, obrađuje osjećaje nagrađivanja i ima ulogu pri pažnji, planiranju i pamćenju. Parijetalni korteks pomaže integrirati osjetne informacije te doprinosi tjelesnoj koordinaciji i jezičnoj obradi.
„Povijesno gledano, smatralo se da se opća inteligencija razlikuje od društvene i emocionalne inteligencije,“ kaže Barbey. „Najviše korištene mjere ljudske inteligencije fokusiraju se na zadatke poput verbalnog razumijevanja kao i sposobnosti sjećanja i učinkovitog manipuliranja informacijama,“ rekao je.
„Inteligencija, u velikoj mjeri, ovisi o osnovnim kognitivnim sposobnostima, kao što su pozornost, opažanje, pamćenje i jezik.“ kaže Barbey. „No, također ovisi o interakciji s drugim ljudima. Mi smo u osnovi društvena bića i naše razumijevanje ne uključuje samo osnovne kognitivne sposobnosti nego i učinkovito primjenjivanje tih sposobnosti u društvenim situacijama kako bismo mogli upravljati društvenim svijetom i razumjeti druge.“
Nova otkrića će pomoći znanstvenicima i kliničkim istraživačima razumjeti i odgovoriti na oštećenja mozga njihovih pacijenata. Rezultati su i od šireg interesa, jer ilustriraju međuovisnost opće i emocionalne inteligencije zdravog uma.