AI mapira psihodelična iskustva u regije mozga što otvara put liječenju
Posljednjih nekoliko desetljeća psihodelici su naširoko stigmatizirani kao opasne ilegalne droge. No nedavni nalet akademskih istraživanja o njihovoj upotrebi za liječenje psihijatrijskih stanja potaknuo je nedavni pomak u javnom mnijenju.
Psihodelici su psihotropne droge: tvari koje utječu na vaše psihičko stanje. Druge vrste psihotropnih lijekova uključuju antidepresive i lijekove protiv anksioznosti. Psihodelici i druge vrste halucinogena, međutim, jedinstveni su po svojoj sposobnosti da privremeno izazovu intenzivne halucinacije, emocije i poremećaje samosvijesti.
Istraživači koji proučavaju terapeutski potencijal ovih učinaka otkrili su da psihodelici mogu dramatično smanjiti simptome depresije i tjeskobe, PTSP-a, zlouporabe supstanci i drugih psihijatrijskih stanja. Smatra se da intenzivna iskustva ili "putovanja" koja izazivaju psihodelici stvaraju privremeni prozor kognitivne fleksibilnosti koji pacijentima omogućuje pristup nedostižnim dijelovima njihove psihe i stvaraju bolje vještine suočavanja i misaone obrasce.
Međutim, još uvijek je nejasno kako psihodelici stvaraju te učinke. Znanstvenike je zanimalo kako ti lijekovi utječu na mozak pa su, uz umjetnu inteligenciju, uspjeli mapirati subjektivna iskustva ljudi dok su koristili psihodelike u određenim dijelovima mozga, sve do molekularne razine.
Mapiranje "putova" u mozgu
Svaki psihodelik drugačije funkcionira u tijelu, a svako subjektivno iskustvo koje ti lijekovi stvaraju ima različite terapeutske učinke. Iskustva mističnog tipa, ili osjećaji jedinstva sa svijetom, na primjer, povezani su sa smanjenjem depresije i tjeskobe. Poznavanje kako svaki psihodelik stvara te specifične učinke u tijelu može pomoći kliničarima da optimiziraju svoju terapijsku upotrebu.
Kako bi bolje razumjeli kako se ti subjektivni učinci manifestiraju u mozgu, znanstvenici su analizirali preko 6000 pisanih svjedočanstava o halucinogenim iskustvima iz Erowid Centra, organizacije koja prikuplja i pruža informacije o psihoaktivnim tvarima. Ova svjedočanstva su pretvorili u ono što se zove model vrećice riječi, koji rastavlja dati tekst na pojedinačne riječi i broji koliko se puta svaka riječ pojavljuje. Zatim su uparili najčešće korištene riječi povezane sa svakim psihodelikom s receptorima u mozgu za koje se zna da se vežu za svaku drogu. Nakon korištenja algoritma za izdvajanje najčešćih subjektivnih iskustava povezanih s ovim parovima riječ-receptor, mapirali su ta iskustva na različite regije mozga tako što su ih uparili s vrstama receptora prisutnih u svakom području.
Pronašli su i nove poveznice i obrasce koji potvrđuju ono što je poznato u istraživačkoj literaturi. Na primjer, promjene u senzornoj percepciji bile su povezane s receptorom serotonina u vizualnom korteksu mozga, koji se veže na molekulu koja pomaže u regulaciji raspoloženja i pamćenja. Osjećaji transcendencije bili su povezani s dopaminskim i opioidnim receptorima u mreži istaknutosti, skupu regija mozga uključenih u upravljanje senzornim i emocionalnim unosom. Slušne halucinacije bile su povezane s brojnim receptorima raširenim po cijelom slušnom korteksu.
Njihovi su nalazi također usklađeni s vodećom hipotezom da psihodelici privremeno smanjuju izvršnu funkciju odozgo prema dolje ili kognitivne procese uključene u inhibiciju, pažnju i pamćenje, između ostalog, dok pojačavaju regije mozga uključene u osjetilno iskustvo.
Zašto je to važno
SAD prolazi kroz duboku krizu mentalnog zdravlja koju je pogoršala pandemija COVID-19. Ipak, nije bilo uistinu novih psihijatrijskih lijekova od Prozaca i drugih selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina, najčešće vrste antidepresiva, iz 1980-ih.
Ova studija pokazuje da je moguće mapirati raznolika i izrazito subjektivna psihodelična iskustva na određene regije u mozgu. Ovi uvidi mogu dovesti do novih načina kombiniranja postojećih ili tek otkrivenih spojeva kako bi se proizveli željeni učinci liječenja za niz psihijatrijskih stanja.
Psihijatar Stanislav Grof je slavno predložio: "Psihodelici, korišteni odgovorno i s odgovarajućim oprezom, bili bi za psihijatriju ono što je mikroskop za proučavanje biologije i medicine ili teleskop za astronomiju." Kako psihodelici i drugi halucinogeni postaju sve češće klinički i kulturološki korišteni, vjerujemo da će više istraživanja dodatno osvijetliti biološku osnovu iskustava koja prizivaju i pomoći u ostvarenju njihovog potencijala.
Izvor: IFL Science!