Što se događa s vašim Facebook profilom nakon vaše smrti?

Kada je, 2011. godine, mladi Eric Rash počinio samoubojstvo, njegova obitelj odlučila je saznati što ga je navelo na taj čin. Smatrali su kako će im u tome pomoći pretraživanje Ericova Facebook korisničkog računa, no kako nisu znali lozinku, obratili su se samom Facebook-u za pomoć. Nemalo su se iznenadili kada je Facebook odbio dati korisničke podatke preminulog člana njihove obitelji.

Rečeno im je kako je ''općim uvjetima korištenja jasno propisano da je korištenje korisničkog računa druge osobe, bez njenog pristanka, nedozvoljeno''. Obitelj Rash stoga je pokrenula cijeli slučaj na sudu, no ostali su razočarani činjenicom da ne postoji nikakva zakonska regulativa koja bi se odnosila na ''digitalnu ostavštinu''. Jednostavno, nitko se ovime još nije ozbiljno pozabavio.

''Mi danas akumuliramo mnogo više digitalnih zapisa našeg života nego što je to slučaj s fizičkim zapisima'', tvrdi Evan Carroll, glavni urednik portala The Digital Beyond, koji se bavi pitanjem digitalne smrti. ''No još uvijek nismo došli do toga da pitanje što će se dogoditi s našom digitalnom ostavštinom shvaćamo ozbiljno.''

Stvari su se donekle počele mijenjati, upravo zahvaljujući gospodinu Carrollu i njegovom prijatelju Johnu Romanu, koji su započeli javnu raspravu na temu digitalne ostavštine tijekom festivala South by Southwest, održanog 2009. godine te napisali i knjigu ''Your Digital Afterlife: When Facebook, Flickr, and Twitter Are Your Estate, What’s Your Legacy?'' na istu tematiku, koja je objavljena dvije godine kasnije.

Što s profilima preminulih
Tako je Google uveo korak-po-korak vodič koji omogućuje korisnicima njegovih usluga da sami odluče što će se dogoditi s njihovim korisničkim računom. Čak je moguće dobiti pristup nečijem korisničkom računu i kada korisnik to nije eksplicitno definirao, ali za to moraju biti zadovoljeni određeni uvjeti. ''Nadamo se da će ova mogućnost olakšati planiranje digitalne ostavštine, uz garanciju privatnosti i sigurnosti podataka'', napisao je Google na svojoj stranici.

S druge strane, Facebook i Yahoo imaju nešto strože uvjete te ne dozvoljavaju korištenje nečijeg korisničkog računa bez sudskog naloga, osim ako ta osoba nije 'digitalni opunomoćenik', u kojem slučaju ima pristup korisničkom računu preminule osobe. U slučaju da ne postoji digitalni opunomoćenik, Facebook omogućuje članovima obitelji da odaberu između dvije mogućnosti - zatvoriti korisnički račun preminulog člana ili ga pretvoriti u memorijalnu stranicu.

U slučaju da se korisnički račun pretvara u memorijalnu stranicu, Facebook mijenja neke postavke računa kako bi spriječio da korisnici koji nisu u krugu obitelji ili prijatelja preminule osobe ostavljaju neprimjerene komentare te kako nitko ne bi mogao neovlašteno koristiti taj korisnički račun.

Drugačiji pristup ima My Space, koji svaki slučaj promatra zasebno i donosi odluke neovisno o drugim slučajevima. No mnoge kompanije još poprilično zaostaju u rješavanju spomenutih pitanja, dok se neke uopće tim problemom nisu ni počele baviti. U nekim je slučajevima, za korištenje korisničkog računa preminule osobe, dovoljno da obitelj donese dokaz o smrti i korisnički račun preminulog člana obitelji biti će joj dan na korištenje, bez ikakvih ograničenja.

Kako god pojedine kompanije pristupile danom problemu, ostaje činjenica da sve veći broj ljudi koristi društvene stranice i ''oblak'', kao i elektroničku poštu, za pohranu i dijeljenje privatnih stvari. Taj trend doveo je do pitanja na koji način sačuvati sve te silne podatke nakon smrti korisnika.

''Imamo već preko tisuću aktiviranih korisničkih računa s različitim paketima'', kaže Paul Golding, su-osnivač online usluge Cirrus Legacy, koja omogućuje korisnicima da sakupe podatke svih svojih korisničkih računa na jednom mjestu i odaberu jednu osobu koja će imati pristup svim tim podacima. ''Ljudi počinju shvaćati što bi mogli izgubiti.''

Nešto slično nudi i kompanija Legacy Locker, koja korisniku omogućuje da odabere jedan od tri ponuđena plana. Planovi se razlikuju po broju usluga koju nude, no sva tri su u osnovi ista – nude korisniku pohranu jednog ili više korisničkih računa, kao i odabir jednog ili više digitalnih opunomoćenika koji će imati pristup tim podacima. Sva tri plana imaju i mogućnost spremanja tzv. oporučnog pisma, koji će, nakon smrti korisnika, biti proslijeđeni svim digitalnim opunomoćenicima.

Usluge planiranja digitalne ostavštine
Osim dva gore spomenuta servisa, u zadnje vrijeme pokrenuti su i mnogi drugi online servisi koji nude usluge planiranja digitalne ostavštine, a neki od njih i mnogo više od samog pristupa nečijim korisničkim podacima. Tako, primjerice, My Wonderful Life servis omogućuje svojim korisnicima posthumno slanje poruka svojim najdražima, dok If I Die Facebook aplikacija omogućuje svojim korisnicima posthumno slanje šala ili pak snimanje videa u kojima se korisnik obraća svojim prijateljima i najbližima.

Veliki nedostatak online servisa je nemogućnost garantiranja sigurnosti korisničkih podataka. Naime, spremanje svih svojih privatnih podataka koje posjedujemo na jedno mjesto izlaže naše podatke, a time i privatnost, na milost i nemilost potencijalnih napada hakera. Osim toga, kako tvrdi gospodin Golding, ako netko dođe sa sudskim nalogom i zatraži nečije korisničke podatke, ti podaci mu moraju, po zakonu, biti ustupljeni.

Ako netko ne želi ostavljati svoje korisničke podatke na online servisima, može to učiniti koristeći se aplikacijama poput oneSafe, eWallet te 1Password. Spomenute aplikacije koriste enkripcijski zapis podataka te time štite korisnika od napada hakera. Jasno, i u ovom slučaju treba odabrati jednu osobu koja će znati za spremljene korisničke podatke i kako do njih doći u slučaju smrti vlasnika tih podataka.

Ipak, ne treba zaboraviti da cijela ova priča ima i drugu stranu. Digitalni život postaje sve više i više stvarnost sve većeg broja ljudi, pa se samim time javlja i pitanje digitalne ostavštine. Slučajevi poput onog Erica Rasha jasno ukazuju na slabe točke interneta kao središta našeg digitalnog života, no otvaraju i pitanje zaboravljamo li možda fizički život usmjeravajući toliku energiju na digitalni.

Nekada su ljudi dijelili svoje misli i osjećaje slanjem pisama, danas to čine uglavnom slanjem poruka i elektroničke pošte. No, iako se promijenilo sredstvo komunikacije, nije se promijenila narav. I danas, kao i nekada, svatko od nas ima privatni i javni život i svatko od nas odlučuje što će i s kime dijeliti. Ono što smo podijelili s nekom osobom ne nestaje našom smrću jer druga osoba čuva zapis i uspomenu na to, neovisno radi li se o dijeljenju putem interneta ili osobno.

Realnost ispred virtualnog
S druge pak strane, ako iz nekog razloga nešto ne podijelimo s obitelji ili prijateljima, već zadržimo to za sebe, postavlja se pitanje mijenja li se narav toga našom smrću ili ono što smo učinili tajnom zauvijek tako mora i ostati.

Svima je danas jasno da tehnologija nije savršena i da se ne možemo na nju oslanjati bez imalo zadrške. Iz tog razloga često možemo čuti savjete kako važne podatke, dokumente, arhive i slično treba pohraniti na više različitih i neovisnih mjesta. Ako slijedimo ovaj savjet, a svakako ga je preporučljivo slijediti, postavlja se pitanje je li zabrinutost oko digitalne ostavštine i njene pristupačnosti našim najbližima opravdana i nije li ona pretjerana.

Naposljetku, što točno mislimo da ćemo saznati na internetu o nekom od naših bližnjih nakon njihove smrti, kao što je to bilo u slučaju mladog Erica? Ako za života nama bliske osobe nismo uspjeli razviti istinski odnos i upoznati tu osobu, prihvatiti je takvom kakva jest, treba li nas onda brinuti to što nećemo imati uvid u digitalni život te osobe kada nas ona zauvijek napusti ili to što nismo razvili stvarni, istinski odnos s tom osobom dok je još bila pored nas?

Život je kratak, i vlastitu energiju treba usmjeriti na razvoj odnosa s ljudima oko nas, bilo da se radi o prijateljima, obitelji, ili pak o poznanicima. Digitalni život je važan aspekt naših života, ali ne smije postati središte. Stoga bismo si trebali postaviti pitanje - umjesto da brinemo kako do online podataka naših bližnjih nakon njihove smrti, ne bismo li trebali brinuti kako do njihovih srca za vrijeme njihova života.

Izvori: BBC News, Forbes, Deseret News, ABA Banking Journal, How Stuff Works, About