Rastopljena jezgra Černobila ponovo se zagrijava, znanstvenici ne znaju zašto
Tijekom posljednjih pet godina, senzor koji bilježi emisije neutrona duboko u ruševinama nuklearne elektrane u Černobilu pratio je postupni skok u njihovoj aktivnosti. Ovaj porast ne mora značiti ništa. Mogao bi sam od sebe početi ponovo opadati. No, znanstvenici nisu skloni riskirati s obzirom na to da se potencijal odbjegle fisijske reakcije ne može otpisati ako nisu potpuno sigurni u to što se događa.
Istraživači s Instituta za sigurnosne probleme nuklearnih elektrana (ISPNPP) u Kijevu u Ukrajini tek trebaju utvrditi da li zapaženi porast neutrona najavljuje katastrofu ili samo kap u moru nuklearnih nesreća. Na žalost, precizna lokacija raspadajućih neutrona ispod gomile betona i čelika uvelike otežava detaljnu istragu i potencijalna rješenja.
Unutar prostorija i hodnika samog srušenog objekta, pregrijani uranij nakupljen u bazenima i pomiješan s otopljenim oblogom od cirkonija, grafitnim šipkama i ukapljenim pijeskom stvorio je paklenu lavu koja se na kraju učvrstila u monolitima materijala koji sadrže nuklearno gorivo ili FCM.
Tijekom posljednjih desetljeća izotopi urana nastavili su povremeno ispuštati pokoji neutron iz svojih jezgri. Oni koji se slučajno približe jezgri drugog izotopa riskiraju poremećaje u vlastitoj osjetljivoj ravnotežu, tako da oslobode još više neutrona. S obzirom na dovoljno visoku koncentraciju atoma, lančana reakcija izgubljenih neutrona može u kratkom vremenu generirati enormne količine energije s potencijalno eksplozivnim posljedicama.
Neutroni koji su izbačeni iz raspadajućeg atoma uranija obično se kreću prebrzo da bi ih se lako uhvatilo. Situacija se mijenja kada su neutroni prisiljeni prolaziti kroz određene medije, poput vode. Usporeni, imaju mnogo veće šanse da se zalijepe za jezgru i izazovu vlastito propadanje. Zbog toga nije previše čudno da stupanj fisije naraste unutar FCM-a svaki puta kada dođe pod utjecaj vode.
Zbog straha da bi kišnica mogla potaknuti fisiju unutar FCM-a, inženjeri su uspjeli većinu ovog materijala obložiti otopinom gadolinij nitrata koji ima sposobnost apsorpcije neutrona. Iako je 2016. dovršena nova struktura koja je trebala održavati lokaciju suhom, prostor ispod starog reaktora Jedinice četiri još uvijek tinja, a emisije neutrona polako rastu.
Pod pretpostavkom da nema vode, nije jasno što se točno događa. No, pretpostavlja se da je rizik u bliskoj budućnosti vrlo nizak, a najgori scenarij nije ni približno katastrofičan kao ono što se dogodilo 1986. Izvor: Science Alert