Udari kometa na Zemlji povezuju se s masovnim izumiranjima, ali istraživanja prezentirana na Goldschmitovoj geokemijskoj konferenciji u Pragu pokazuju da su raniji udari kometa mogli biti važna karika u sintezi peptida – prvih građevnih jedinica života, što može imati utjecaj na stvaranje života i na drugim planetima.

Doktor Haruna Sugahara sa JAMSTEC-a (Japan Agency for Marine-Earth Science and Technology) u Yokohami i doktor Koichi Mimura sa sveučilišta u Nagoyi proveli su niz eksperimenata oponašajući uvjete nakon udara kometa tijekom Zemljine rane faze u vrijeme dok se prvi put pojavio život, prije oko 4 milijarde godina.

Za sintezu peptida ključna temperatura

Koristili su smjesu aminokiselina, leda i silikata (minerala forsterita) temperature -196°C te pomoću vatrenog oružja simulirali šok nakon udara kometa. Analizirajući plinskom kromatografijom smjesu nakon udara, otkrili su da su se neke aminokiseline povezale u tripeptide.

Na temelju eksperimentalnih podataka istraživači su procijenili da je količina stvorenih peptida otprilike ista kao da su nastali normalnim terestričkim procesima, kao što su grmljavinske oluje ili hidratacijski i dehidratacijski ciklusi.

Prema riječima Haruna Sugahara:“ Naš pokus pokazuje da su niske temperature za vrijeme udara kometa ključni za ovu sintezu, jer je najizglednije da od formirane vrste peptida nastaju duži peptidni lanci.

Otkriće pokazuje da su udari kometa gotovo sigurno odigrali važnu ulogu u dostavljanju sjemena života tijekom ranog razvoja Zemlje. Također otvara mogućnost da ćemo imati sličnu kemijsku evoluciju na drugim izvanzemaljskim tijelima.

Unutar našeg Sunčevog sustava, hladni sateliti Jupitera i Saturna, kao što su Europa i Enkelad, su vjerojatno prošli slično bombardiranje kometima. Doista, NASA-ina misija Stardust dokazala je prisutnost aminokiseline glicina u kometima.

Proizvodnja kratkolančanih peptida je ključan korak u kemijskoj evoluciji složenijih molekula. Kada proces počne, potrebno je mnogo manje energije da bi nastali duži peptidni lanci u terestričkim, vodenim uvjetima.

Udari kometa možda doveli do života na Zemlji

Udari kometa se uglavnom povezuju s masovnim izumiranjima, ali ovo istraživanje pokazuje da su vjerojatno potpomogli čitavom procesu razvoja života na Zemlji.“

Profesor Mark Burchell sa sveučilišta u Kentu komentirao je:“ Novi rad značajno doprinosi ovom uzbudljivom polju istraživanja postanka složenijih molekula na Zemlji. Dugo je poznato da led tijekom udarca može stvoriti i razoriti veze u složenijim organskim spojevima. Otkrivene aminokiseline na kometu 81P/Wild 2 tijekom misije Stardust u posljednjem desetljeću te uzbudljive vijesti misije Rosetta s kometa 67P/Churyumuv-Gerasimenko nagovještavaju da su kometi važan izvor materijala.

Zašto živimo na Zemlji, a ne na Veneri?

Dva ključna dijela ove priče su kako složene molekule uopće nastaju na kometu te kako prežive ili se razviju kada komet udari u planet kao što je Zemlja. Oba koraka mogu uključivati udarac koji donosi energiju zaleđenom tijelu. Na primjer, Zita Martins i kolege nedavno su pokazali kako složeni organski spojevi mogu biti sintetizirani na zaleđenim tijelima udarcima.

Sada, nadovezujući se na prethodne radove, doktor Sughara i doktor Mimura, su pokazali kako se aminokiseline na zaleđenim tijelima mogu pretvoriti u kratkolančane peptide, dodajući još jedan ključan korak u razumijevanju stvaranja života na Zemlji.“

Izvor: SciDaily, European Association of Geochemistry