Istraživanje pronašlo dokaze koji podupiru teoriju vanzemaljskog udara
Međunarodni tim od 18 članova koji uključuje doktora geoznanosti na koledžu u Santa Barbari Jamesa Kennetta, je otkrio otopljeno staklo u tankom sloju sedimentarne stijene u Pennsylvaniji, Južnoj Karolini i Siriji. Prema znanstvenicima, taj materijal – čija starost seže skoro 13 000 godina u prošlost – formirao se na temperaturi između 1 700 i 2 200°C i rezultat je udara kozmičkog tijela u Zemlju.
Ovi novi podaci su najnoviji koji snažno podupiru kontroverznu hipotezu „Granica Mlađeg drijasa“ (YDB – Young Dryas Boundary), koja pretpostavlja da se kozmički udar dogodio prije 12 900 godina na početku neobičnog hladnog klimatskog perioda koji se zvao Mlađi drijas. Ova epizoda se dogodila vrlo blizu vremena masovnog izumiranja sjevernoameričke megafaune, uključujući mamute i divovske kopnene ljenjivce; i nestanak pretpovijesne i široko rasprostranjene Clovis kulture. Otkrića znanstvenika su objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.
„Ovi znanstvenici su identificirali tri istovremene razine od prije više od 12 000 godina, na dva kontinenta koje su urodile silikatnim objektima sličnima troski (SLO – scoria-like objects),“ kaže H. Richard Lane, voditelj programa u Odjelu za geoznanost Nacionalnog znanstvenog fonda, koji je financirao istraživanje. „SLO su pokazatelji visoko energetskih kozmičkih eksplozija/udara, što je potaklo raspravu da su ovi događaji pokrenulo početak Mlađeg drijasa. U to vrijeme ima veliko odstupanje u bioničkoj, ljudskoj i klimatskoj povijesti.“
Morfološki i geokemijski dokazi otopljenog stakla potvrđuju da materijal nije kozmički, vulkanski niti ljudskog podrijetla. „Staklo otopljeno na vrlo visokoj temperaturi djeluje identično onome koje nastaje u poznatim kozmičkim udarima kao što je krater meteora u Arizoni i australsko azijsko tektitno polje,“ kaže Kennett.
Nastavlja: „Otopljeni materijal se također poklapa s otopljenim staklom koje je nastalo Trinity nuklearnim eksplozijom u Socorru u Novom Meksiku. Potrebne ekstremne temperature su jednake onima kod eksplozije atomske bombe, dovoljno velike da se pijesak otopi i zavri.“
Materijalni dokazi koji podupitu YDB hipotezu kozmičkog udara prošireni su preko 3 kontinenta i pokrivaju skoro jednu trećinu planeta, od Kalifornije do zapadne Europe te do Bliskog istoka. Otkriće proširuje područje dokaza u Njemačku i Siriju, najistočnije područje dosad identificirano na sjevernoj hemisferi. Znanstvenici još moraju identificirati granicu polja ostataka udara.
„Budući da su lokacije u Sjevernoj Americi i Bliskom istoku udaljene od 1 000 do 10 000 km, tamo su najvjerojatnije bila tri ili više velika epicentra udara/eksplozije YDB udara, koji je vjerojatno bio uzrokovan mnoštvom kozmičkih objekata koji su bili fragmenti ili meteora ili kometa,“ otkriva Kennett.
PNAS rad također pokazuje primjere nedavnog samostalnog istraživanja koje podupire hipotezu YDB kozmičkog udara, u podupire dvije samostalne grupe koje su pronašle otopljeno staklo u LDB slojevima u Arizoni i Venezueli. „Rezultati snažno pobijaju tvrdnje nekih kritičara da 'nitko ne može duplicirati' YDB dokaze ili da su materijali jednostavno bez katastrofalnih posljedica pali iz Svemira,“ kaže Kennett.
Dodaje kako je arheološko nalazište u Siriji gdje je otopljeno staklo nađeno – Abu Hureyra, u dolini Eufrata – jedna od rijetkih lokacija svoje vrste koje bilježi prijelaz od nomadskih lovaca-sakupljača do lovaca-farmera koji su živjeli u stalnim selima. „Arheolozi i antropolozi smatraju da je ovo područje 'kolijevka agrikulture,' što je bilo prije otprilike 12 900 godina,“ kaže Kennett.
„Prisutnost debelog sloja drvenog ugljena u antičkom selu u Siriji ukazuje na veliki požar povezan s otopljenim staklom i kuglom udara od prije 12 900 godina. Dokazi sugeriraju bi utjecaj na to naselje i stanovnike bio žestok,“ Kennett nastavlja.